Arbitraža: zašto još glasnije kuka i Slovenija?

Premda je arbitražna odluka i u Hrvatskoj i u Sloveniji u prvi mah protumačena kao veliki trijumf Slovenije i težak poraz Hrvatske, detaljniji uvid u odluku otkriva da situacija ipak nije tako crno-bijela. Kada je riječ o najvažnijem pitanju, slovenskom izlazu na otvoreno more oko kojeg su stavovi bili potpuno podijeljeni, arbitražni sud odredio je slovensku vezu s otvorenim vodama.

No tu je i jedna ključna odredba zbog koje se ljute i Slovenci: on nije Sloveniji dodijelio teritorijalni izlaz na otvoreno more, iako je to bio ključan zahtjev zbog kojeg je Ljubljana koncem prošlog desetljeća i krenula u blokadu Hrvatske koja je okončana dogovorom o arbitraži.

Slovenska veza s otvorenim morem, široka 2,5 i duga 12 nautičkih milja, osigurat će Sloveniji slobodan komunikacijski režim što uključuje slobodnu plovidbu i prelete. No to područje ostaje hrvatsko teritorijalno more, samo što je hrvatski suverenitet na tom dijelu mora ograničen. Hrvatska je i dalje zadužena odgovoriti na pozive u pomoć na tom području, a slovenska strana na tom području neće smjeti ribariti ni gospodarski iskorištavati podmorje - Hrvatska sve to može i smije.

Katastarski uspjeh Hrvatske

Situacija u vezi s razgraničenjem u Piranskom zaljevu u kojem je samo jedna četvrtina zaljeva pripala Hrvatskoj, nešto je nepovoljnija za Hrvatsku. No ako uzmemo u obzir da je Hrvatska dobila lijevu obalu Dragonje, kao i Svetu Geru i područja na lijevoj obali Mure, teško je uvjerljivo argumentirati da je arbitraža Sloveniji dodijelila sve, a Hrvatskoj ništa.

Analitičar Davor Gjenero, dugogodišnji kroničar hrvatsko-slovenskih odnosa, smatra da je odluka arbitražnog suda u najvećoj mjeri uravnotežena, osobito kada je riječ o granici na kopnu. "Osim razgraničenja u Piranskom zaljevu, ne vidim niti jedan ozbiljniji problem u arbitražnoj odluci", kazao je za DW Gjenero, koji smatra da je arbitražni sud svoj posao odredio na propisan način i u skladu sa svojim mandatom.

Čini mu se da je upravo prilikom razgraničenja na kopnu, Hrvatska ostvarila značajnu političku pobjedu. Naime, hrvatska je strana uspjela nametnuti načelo katastra kao kriterij za razgraničenje na kopnu, što će za Hrvatsku biti od iznimne važnosti u drugim sporovima, osobito kada se bude određivala granica sa Srbijom na Dunavu. "No, bojim se da će ovaj veliki uspjeh hrvatskog pravnog tima u ovoj atmosferi vjerojatno proći potpuno nezapaženo", žali se Gjenero.

Kada je pak riječ o slovenskom izlazu na otvoreno more, famoznom "junction"-u, valja imati na umu da je Slovenija i dosad, po svim važećim međunarodnim konvencijama, imala slobodan izlaz na otvoreno more, dok se arbitražnom odlukom to već postojeće pravo slobodne komunikacije dodatno potvrđuje posebnim režimom. Riječ je o rješenju sličnom režimu nesmetanog i neškodljivog prolaza, o čemu je Hrvatska proteklih 20-tak godina u više navrata Sloveniji nudila poseban sporazum, uz međunarodna jamstva. Ali Ljubljana na njega nikad nije pristajala, želeći isključivo svoj, teritorijalni kontakt s otvorenim morem.

Tko tu može imati problema, osim onih koji žele probleme

Gjenero potvrđuje da slovenski "junction" nije teritorijalni, jer "sud nije hrvatsko teritorijalno more pretvorio u slovensko teritorijalno more, što i nije mogao učiniti. Ali to more nije pretvorio ni u međunarodne vode." Upozorava kako je "sud morao odrediti slovenski 'junction', ali Sloveniji pritom nije dopustio da neograničeno raspolaže hrvatskim akvatorijem. Riječ je o solomonskom rješenju, koje je, čini mi se, kopija režima kakav postoji kod Gibraltara. Ne znam tko bi u Hrvatskoj mogao s takvim rješenjem imati problem, osim onih koji žele stvarati probleme", ocjenjuje Gjenero. "Kada je riječ o granici na moru, ovo je rješenje uravnoteženije za Hrvatsku od sporazuma Račan-Drnovšek", smatra ovaj analitičar.

Kada se radi o Piranskom zaljevu, rješenje kojim je Slovenija dobila tri četvrtine zaljeva iznenadilo je i upućene u Sloveniji koji nisu očekivali više od dvije trećine zaljeva. "To je jedina nezgodna stvar u arbitražnoj odluci. Iako se u Hrvatskoj uvijek govorilo o crti sredine, nitko nije ozbiljno mislio s crtom sredine. Ali nitko nije mislio ni samo o jednoj četvrtini zaljeva", objašnjava Gjenero. On objašnjenje takvog ishoda traži ili u neuspjehu hrvatskog odvjetničkog tima ili u kontaminiranosti suda. Ali i dodaje da ako se pažljivo pročita cijela arbitražna odluka, ostaje puno manje prostora za tvrdnje o kontaminiranosti suda.

I što sad između Zagreba i Ljubljane?

Naši diplomatski izvori, koji su htjeli ostati neimenovani, uvjeravaju da bi arbitražna odluka mogla postati dobra ishodišna točka za buduće razgovore Zagreba i Ljubljane. Jer zapravo, većina rješenja iz arbitražne odluke je prihvatljiva za obje strane. O preostalim pitanjima ponovno bi se razgovaralo, a u Zagrebu vjeruju da slovenski premijer Miro Cerar neće moći ustrajati na stajalištu da će razgovarati samo o implementaciji arbitražne odluke. Naši sugovornici uvjeravaju da postoji prostor za bilateralni dogovor čime bi se izbjegla neposredna primjena arbitražne odluke, na temelju koje bi se, uz neke izmjene, mogao brzo postići dogovor.

I Gjenero se slaže da postoji manevarski prostor za dogovor Zagreba i Ljubljane, a čini mu se da za to postoji i politička volja na slovenskoj strani. O tome se među slovenskim pravnim stručnjacima već počelo razgovarati, unatoč činjenici da se situacija u Sloveniji komplicira. Važni slovenski opinion makeri ne kriju razočaranje arbitražom odlukom, osobito kada je riječ o teritorijalnom kontaktu s otvorenim morem. Ishod arbitraže kritizirao je i lider opozicije Janez Janša, tvrdeći da je Slovenija izgubila svoj "izlaz na otvoreno more".

Na dijalog Zagreba i Ljubljane poziva i europarlamentarac Ivan Jakovčić, koji također smatra da arbitražna odluka može biti polazište za konačni bilateralni dogovor o graničnom sporu. Jakovčić podsjeća da slovenska strana nije ostvarila niti jedan od svojih početnih ciljeva, jer je željela cijeli Piranski zaljev i teritorijalno more do otvorenog mora, što nije dobila.

"Htjeli su i sela iznad rijeke Dragonje, odnosno Kanala sv. Odorika. Ni to nisu dobili. Smatram da je to osnova za konačni dogovor", naglašava Jakovčić. On isto tako pozdravlja odmjerene izjave predstavnika hrvatske i slovenske vlade koje pomažu ljudima koji žive uz granicu. "Ova odluka u ovom trenutku ne obvezuje Hrvatsku, ali sigurno može pomoći da se pronađe konačno rješenje i u tom kontekstu dijalog nema alternative", poručuje iskusni istarski političar, koji je dosad pokazao nepogrešiv instinkt kada se radilo o hrvatsko-slovenskim odnosima.

Hoće li razum ipak pobijediti (burne) emocije, doznat ćemo uskoro: već 12. srpnja, kada se u Ljubljani, prvi put nakon objave arbitražne odluke, sastaju premijer Andrej Plenković i njegov slovenski kolega Cerar.