Argentina (opet) pred bankrotom

Još od veljače Buenos Aires ne plaća rate državnog duga jer je blagajna opet beznadno prazna. Argentinski ministar gospodarstva Martín Guzmán je kreditorima predočio plan reprogramiranja državnih dugova i makar rok istječe ovih dana ne izgleda da će taj plan biti prihvaćen. Jer jedan od najvećih kreditora, američki novčarski gigant Blackrock je već odbio argentinski prijedlog i u Buenos Aires poslao svoj.

Jer vlada Argentine od kreditora doista traži mnogo: želi sve do 2023. potpuno prestati servisirati svoje dugove, a i onda početi plaćati sa znatno nižim kamatama nego što je uzela kredite. Buenos Aires tu opet prijeti jedinom alternativom: neminovni državni bankrot koji u pravilu znači kako će kreditori dobiti još manje novca.

Da bi predočio kako ovaj put doista misli ozbiljno, argentinsko ministarstvo gospodarstva je ovog tjedna objavilo svoje prognoze, još crnije nego što se čulo prije samo nekoliko dana: 2020. će gospodarstvo Argentine doživjeti recesiju od najmanje 6,5%, a državni deficit će teško biti manji od 3,1% BDP-a.

Preuzeo već propalu državu

Jer pandemija virusa korone je i u Argentini ostavila teške tragove, makar je blagajna te države već dugo prazna. Kad je prošlog prosinca Alberto Fernández izabran za predsjednika i ušao u predsjedničku palaču, zatekao je čitavu planinu od 320 milijardi dolara državnog duga. Novom predsjedniku i Argentincima ne pomaže mnogo kako je to "zasluga" njegovih prethodnika, Cristine Kirchner i Mauricio Macrija.

Jer financije te zemlje već dugo jure nizbrdo: samo u protekle dvije godine se ukupni državni dug popeo sa 57 na 90% BDP. To nije samo posljedica novih dugova, nego i inflacije gdje je pad vrijednosti domaće valute neminovno izazvao i eksploziju državnog duga: američki dolar je Argentincima danas više od četiri puta skuplji nego što je bio početkom 2017.

"Predsjednik Fernández to još nije objavio, ali zapravo je država bila platežno nesposobna još i prije nego što je on nastupio na dužnost", konstatira Federico Foders, umirovljeni profesor Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu. On procjenjuje kako Argentini u slijedećim godinama treba, ovisno o kamatama i po 45 milijardi eura svake godine kako bi samo servisirala svoje kredite. A to bi značilo da bi se tako trošilo oko 10% BDP-a - i to državnog prihoda prije korone, u godini 2019. "To ne može izdržati niti jedna država na svijetu", konstatira Foders.

Tradicija bankrota

To bi bio već deveti bankrot u dvjestotinjak godina povijesti Argentine i treći samo u ovom stoljeću. Ali obzirom na ukupan dug, to bi bio najveći državni dug u povijesti - i Argentini je trebalo samo nešto više od dvije godine da povrati taj nezahvalan rekord od Venezuele.

Prvi argentinski bankrot ovog stoljeća 2001. je nastao kao posljedica državnog rekordnog duga od 132 milijarde dolara. Dugo je trajalo natezanje sa vjerovnicima i načelno, dugovi jesu reprogramirani makar je i tako Argentina ostala dužna preko 80 milijardi dolara.

Kažemo "načelno" jer nisu svi prihvatili nove uvjete kredita tako da je bankrot 2014. direktna posljedica onog prvog. Jer takvim državnim dugovima se također trguje na tržištima novca tako da je dobar dio duga - naravno, za mnogo manji iznos - završio u rukama dva američka hedge fonda koji su pred sudom uspjeli poništiti program reprogramiranja duga Argentine. Drugim riječima, američki sud u New Yorku je odlučio da Buenos Aires mora platiti čitav iznos - što je tadašnja predsjednica Christina Kirchner odbila. Tek njen nasljednik Mauricio Macri je pristao na plaćanje.

Argentina postala "normalna"?

Macri je u tom pristanku imao i svoju računicu: tako je htio pokazati kako želi prekinuti sa ljevičarskom ideologijom njegove prethodnice i kako je Argentina ipak pouzdan partner i država kojoj se može posuditi novac na tržištu kapitala. Naravno, kamata na te pozajmice je ostala privlačna investitorima, a treba podsjetiti i ukupne okolnosti na tržištu novca: "Sve se to odvijalo u doba razdoblja niskih diskontnih stopa u industrijskim nacijama tako da je to privuklo ulagače", sažima ekonomist Fodres.

Nisu samo privatni investitori povjerovali tom argentinskom predsjedniku kako se može računati na tu zemlju: i Međunarodni monetarni fond je duboko posegnuo u blagajnu i posudio Argentini dodatnih 56,3 milijardi dolara.

Za profesora ekonomije Fodersa je izvjesno kako iza te nove pozajmice nije stajala ekonomska računica, nego politika: jer u MMF-u je veoma važno što želi najveći investitor, Sjedinjene Američke Države i Washington je htio podržati "svog" čovjeka u Buenos Airesu. "To je oduvijek bilo tako i to nije nikakva tajna. I vrlo vjerojatno je upravo Donald Trump izvršio pritisak kako bi Macri dobio novac", procjenjuje Macri.

Interes Trumpa je tu posve očit: sa jedne strane je to podrška predsjedniku Argentine koji je više naklonjen SAD nego njegova prethodnica socijaldemokratskog usmjerenja Kirchner, a sa druge je to podrška i Trumpovim imućnim prijateljima koji su svoj novac povjerili investicijskoj kući kao što je Blackrock i kako mogu biti sigurni u svoje ulaganje jer će tamo stići i novac MMF-a. No čak i tadašnji manager Blackrocka Rick Rieder nije bio baš posve uvjeren: "Vjerujem kako Argentina može izaći na pravi put. Podrška MMF-a je velika stvar", izjavio je za postaju Bloomberg u listopadu 2018. kad je taj kredit bio odobren. Ali je i dodao kako Argentina "stoji pred fiskalnim izazovima, a očekuju ih i izbori tako da su izazovi realni. Mislim da se treba biti oprezan, mi (u Blackrocku) smo u svakom slučaju još oprezni."

Sve je to politika...

Sa dobrim razlogom: iako nitko ne bi trebao znati bolje stvarno stanje financija neke zemlje od Međunarodnog monetarnog fonda, već prošle veljače je Macri odlučio kako doduše namjerava servisirati strane dugove, ali više neće i državne dugove domaćih ulagača. Jer s obzirom na gospodarstvo Argentine, ona to jednostavno više ne može.

Gotovo posve izvjesno jest i da iza ovog sadašnjeg mogućeg bankrota Argentine opet stoji politika: ove srijede je 138 uglednih ekonomista iz 20 zemalja apeliralo na vjerovnike Argentine neka radije konstruktivno pregovaraju sa tom zemljom o njenim kreditima jer bi inače to moglo izazvati i ekonomske i političke posljedice koje se teško mogu sagledati.

Ali na čelu Argentine je za ovaj Washington "krivi čovjek": predsjednik Fernandez je iz iste političke stranke kao i Christina Kirchner tako da mu nije tako sklon niti MMF, niti Blackrock, niti sadašnji stanovnik Bijele kuće. Ishod ćemo znati brzo: već 22. svibnja stiže na naplatu nova rata kredita od nekih petstotinjak milijuna dolara.

Ako i to Buenos Aires ne plati, onda je bankrotirao. Opet.