Atomski otpad u Rusiji – „tempirana bomba“

Ruski zaštitari okoliša javno su se obratili izravno saveznoj kancelarki Angeli Merkel. Mole ju da zaustavi transport radioaktivnog otpada jer odlagalište u Majaku nije sigurno. Ne može biti govora o međunarodnim sigurnosnim standardima, kaže predsjednik oporbene stranke Jabloko Sergej Mitrohin: „Ako Saska ovamo pošalje još 1.000 radioaktivnih šipaka na preradu to znači da će još više radioaktivne otpadne vode dospjeti u rijeku Teču i druge vode u regiji Čeljabinsk, na Uralu.“

Radioaktivni otpad u rijeku

Organizacija za zaštitu okoliša Greenpeace procjenjuje da već sada u rijeku Teču bude ispušteno pet do šest milijuna prostornih metara radioaktivnog materijala. Zagađenje se može dokazati, kaže aktivist Greenpeacea Vladimir Čuprov dok u zaštitnoj odjeći ulazi u rijeku: „Geigerov brojač pokazuje 4.000 mikrorentgena na sat, što je oko 200 puta više nego što je uobičajeno. Greenpeace je 2003. analizirao rijeku na ovom mjestu. Ima plutonija, cezija 137, stroncija 90. to je jako opasno, opasno po život. Pa ipak ljudi ovdje love, pecaju ribu i djeca se kupaju.“

Službeno je, istina, korištenje rijeke zabranjeno. Ali, to je kao da nekome hoćete zabraniti da pije vodu iz jedine slavine u kući, kaže Mila Kabirova koja je ovdje odrasla. Do danas nema prave alternative: „Od 1948. do 1952. su počeli ispuštati radioaktivni materijal u rijeku Teču. Tada je rijeka bila jedini izvor pitke vode u selu. Ali, nitko za to nije znao, svi su i dalje koristili tu vodu…“

Četiri sela s „pokusnim kunićima“

U to je vrijeme Majak bio kombinat za proizvodnju oružja. Staljin je tu tajno dao nalog za proizvodnju atomskog oružja. Radioaktivni otpad završavao je u rijeci. Kad su stotine ljudi oboljele od leukemije, preseljeno je više od 200 sela. Ali, četiri sela su ostala. Čak i nakon atomske nesreće 1957. godine kad je iscurilo 80 tona radioaktivnog materijala. Ljudi ovih sela su i danas pokusni kunići, kaže Mila Kabirova: „Sve stanovnike sela Musljumova prati Centar za radioaktivnu medicinu iz Čeljabinska. Odmah nakon rođenja dijete se automatski uvrštava u pokusni sustav. Čitav život se istražuje kako djeluje mala doza radioaktivnosti.“

Institut je za ta istraživanja već odlikovan. To su jedinstvene studije, kaže se u krugovima stručnjaka.

Većina stanovnika Musljumova nema novca da bi odselili. Nezaposlenost je velika. Mnogi žive od bijedne odštete – preračunato deset eura mjesečno. Jedino što imaju, kuće i stoka, za druge su bezvrijedni.

Atomski otpad pod vedrim nebom

Broj oboljenja od raka u toj regiji je osjetno iznad ruskog prosjeka. Ali, kao uzrok smrti se često navode drugi uzroci: zatajenje srca, bakterijske zaraze i slično. Od 1.000 novorođenčadi gotovo 50 ih je 2008. godine imalo neke smetnje, kaže Natalija Mironova iz Organizacije za atomsku sigurnost. Novi atomski otpad znači nove bolesti, nove anomalije, kaže ona: „Skladištenje i odlaganje atomskog otpada s našega je stajališta novi mogući uzročnik lančane reakcije u atomskom postrojenju Majak. Neka havarija ili neki teroristički napad – i sve bi se urušilo kao kula od karata. U slučaju napada na skladište atomskog otpada bilo bi oslobođeno toliko plutonija da bi Černobilj izgledao kao mali incident.“

Već ljetos se moglo dobiti dojam kolika opasnost prijeti kad se šumski požar približio Majaku. Naime, atomski materijal ovdje nije pod zemljom, kako zahtijevaju međunarodni propisi, nego pod vedrim nebom.

Autor: Christina Nagel / Anto Janković

Odg. urednik: Z. Arbutina