Atomsko (ne)jedinstvo Europske unije

Ugovor EURATOM o civilnom korištenju atomske energije jedan je od najstarijih koji su doneseni u krugu članica Europske unije. EURATOM je dio tzv. Rimskih ugovora iz 1957. kada je u utemeljena organizacija preteča današnje EU.

Jedni kažu da se radi o preskupoj i preopasnoj alternativi, a drugi tvrde da atomska energija nije rentabilna, odnosno dobra za okoliš i ljude. Činjenica je da mnoge europske zemlje i ubuduće žele zadržati elektrane za proizvodnju takve vrste energije kao dio svog "energetskog mixa". Pitanje je samo što učiniti s nuklearnim "otpadom"? Kamo ga pohraniti i odložiti?

Finski obožavatelji nuklearki

Na zapadu Finske postoji jedno priobalno mjesto koje se zove Eurajoki. To je pravi raj za poklonike atomske energije. Na jednom otočiću ispred Eurajokija aktivna su dva nuklearna reaktora, a treći se upravo gradi. Gradonačelnik finskog naselja Harri Hiitio uopće se čak ni ne protivi ideji izgradnje odlagališta atomskog smeća u njegovom "dvorištu". Dapače, Hiitio je sretan što će se odlagalište graditi baš u Eurajokiju:

„Ako ovdje imamo odlagalište znači da možemo graditi i još više elektrana. Ključna riječ u ovoj priči je "odgovornost". Ukoliko želimo profitirati od atomske energije, mi se moramo pobrinuti i oko odlaganja otpada..."

U Eurajokiju nekoliko stotina ljudi je zaposleno u nuklearnoj industriji, a energija dobivena na taj način pomaže Finskoj da ostane energetski neovisna o ruskom plinu. A neovisne o uvozu energenata žele biti i druge članice Europske unije. Zbog toga je u klubu 27-orice atomska energija sastavni dio tzv. "energetskog mixa". Svaka zemlja članica može samostalno odlučiti kako će izgledati njezin mix, odnosno s kojim će izvorima energije pokrivati vlastite potrebe. Plan je da do 2020. trećina električne energije u EU bude dobivena iz obnovljivih izvora energije.

Utjecajni atomski lobi

Jedna od zemalja koje najintenzivnije eksploatiraju nuklearnu energiju je Francuska, a nakon ovogodišnjeg rusko-ukrajinskog konflikta oko distribucije plina, atomska energija sve više zanima i nove članice Unije poput Slovenije, Poljske, baltičkih zemalja, te Slovačke i Bugarske.

Zeleni i ljevičari u Europskom parlamentu zahtijevaju gašenje svih reaktora na Starom kontinentu - i to što je prije moguće! No, većina zastupnika nije pretjerano skeptična prema nuklearkama, većim dijelom zbog utjecaja financijski moćnog "atomskog lobija" u Bruxellesu.

Za razliku od ranijih godina, većina stanovnika u EU danas nije odlučan protivnik nuklearki. Oko 50% ih podržava rad reaktora. Zastupnica Zelenih u parlamentu Unije Ulrike Lunacek kaže da je taj fenomen lako objasniti:

„Atomski lobi investira puno novca kako bi među građanima proširio strah da će jednog dana nestati energije i da će se ugasiti svjetla, ukoliko se ugasi i reaktore", tvrdi ova Austrijanka, u čijoj zemlji već 30 godina nema nuklearki nakon što su to građani odlučili na referendumu. Italija i Velika Britanija vode politiku sklonu korištenju nuklearne energije, a Švedska je nedavno revidirala odluku o gašenju svojih nuklearki. Najdalje su otišli ipak Francuzi, koji dvije trećine svojih energetskih potreba "pokrivaju" preko nuklearki.

Reaktori - sigurni ili nesigurni?

O sigurnosti reaktora intenzivno se debatira po cijeloj Europi. Sredinom ove godine ministri okoliša zemalja članica EU-a podržali su donošenje zakona kojim se praktično u potpunosti preuzimaju pravila Međunarodne organizacije za atomsku energiju (IAEO) o nuklearnoj sigurnosti. Cilj su efikasnije kontrole i regulacija. Do sada su se pravila Organizacije u Europi provodila proizvoljno, a sada su ona obvezujuća za svih 27 članica Unije.

Kritičarima to nije dovoljno. Za protivnike korištenja nuklearne energije u Europi utjeha je barem sljedeća činjenica: 1989. godine na području današnjih 27 zemalja EU-a bilo je aktivno 177 reaktora - a danas je u pogonu njih "samo" 144.

Autori: S Henn / sma

Odg ur: N. Kreizer