Austrija, "normalna" desničarska zemlja?
19. travnja 2018
Nekadašnjeg provokatora čovjek više gotovo da ne može prepoznati. Austrijski ministar unutarnjih poslova Herbert Kickl (FPÖ) poput nekog poslovičnog službenika predstavio je u srijedu novi paket mjera za azilante. "Želimo provoditi što je moguće restriktivniju politiku azila." Samo u jednom jedinom trenutku kada upućuje strelice prema "sanjarima o integraciji", nazire se ponovno onaj stari Kickl, nadareni polemičar koji je još Haideru pisao govore. Kada je 31-godišnji Sebastijan Kurz u prosincu formirao vladu zajedno sa Kicklovim FPÖ-om, dugogodišnja oporbena stranka se našla u ulozi u kojoj se ne snalazi baš najbolje. I Herbert Kickl je imao određenih po teškoća. U siječnju je zatražio da se tražiteljii azila "koncentrirano" smjeste una jednom mjestu. I nije razumio zamjerke na račun izbora svojih riječi. No od tada je postao nešto oprezniji, doduše, tek retorički, a ne i sadržajno. Jer, kada je riječ o migraciji i politici azila, desničarski FPÖ u Austriji odavno ne slovi kao radikalna, već kao mainstream stranka. Pooštravanje zakonskih odredbi o dobivanju azila više nije tema oko koje podigla prašina u zemlji koja je kolektivno skliznula udesno.
Zadiranje u liječničku tajnu?
Politički savjetnik iz Beča Thomas Hofer u razgovoru za DW kaže da se smjer aktualne vlade Austrije poklapa s mišljenjem većine građana. A i oporba je upadljivo suzdržana. Jer, Austrija ne namjerava činiti ništa drugo nego mnogi drugi: izbjeglicama oduzimati gotovinu – što radi i Danska, a i neke nemačke savezne pokrajine. S mobitela se očitavaju podaci o kretanju kako bi se dobili podaci o izbjegličkim rutama – i to je svakodnevna praksa u Njemačkoj. Nešto škakljivija je situacija je s ukazom bolnicama i liječnicima da im moraju davati informacije o trajanju liječničkog tretmana tražitelja azila.
Liječnička komora je reagirala s negodovanjem, jer bi se ta informacija mogla svrstati u kategoriju liječničke tajne. Na tome je i ostalo. Nema većeg otpora vladinim mjerama, iako je Kickl prošlog tjedna najavio čak i "blockbuster" u europskoj politici azila. Njegova vizija glasi: ukidanje zahtjeva za azil na europskom tlu.
Haiderov duh živi
I to bi moglo dobiti potporu većine u Austriji. Jedna velika studija o parlamentarim izborima u listopadu 2017. je pokazala da su teme koje su najviše zanimale birače – posebno one koji su glasali za ÖVP i FPÖ bile - migracija i integracija.
Tako je koalicija u prvim mjesecima svog mandata već poradila na pooštravanju zakonskih odredbi o azilu i planovima o zabrani marame za devojčice u vrtiäima i osnovnim školama. Osim toga, vlada drastično smanjuje budžet za integraciju. "To su brzi uspjesi Vlade – obje stranke mogu njima poslužiti svoju klijentelu", kaže stručnjak Thomas Hofer.
Takva politika 1993. još nije bila "pobjednička" u Austriji. Tadašnji lider FPÖ-a Jörg Haider, tražio je održavanje referendum pod motom "Najprije Austrija" s 12 zahtjeva, među njima i onaj za hitnom zabranom doseljavanja. Socijaldemokrati i ÖVP su se vehementno usprotivili održavanju takvog refereduma i održane su velike demontracije protiv FPÖ-a – najveće u poslijeratoj povijesti Austrije – koje su nazvane "more svjetala".
Tek ćemo vidjeti...
Haidera je tada podržalo samo 8 posto građana s pravom glasa – bio je to težak poraz. Danas je dio ondašnjih Haiderovih zahtjeva već proveden u djelo, a vlada radi i na još jednom: da se u školama deca koja ne govore dobro njemački stave u posebne razrede. "Sadržajno je FPÖ proveo sve ono što je htio", kaže Thomas Hofer.
Tijekom posljednje predizborne kampanje i kršćanskosocijalni ÖVP je sa svojim kancelarskim kandidatom Sebastijanom Kurzom prešao na liniju desnice i to toliko otvoreno da je FPÖ na svojim predizbornim plakatima preporučivao da se glasa "za original umjesto za kopiju" – to jest, za Heinz-Christiana Strachea umjesto za Sebastijana Kurza.
U dijelovima vladajuće stranke ÖVP-a još ima onih koji su vrlo rezervirani prema FPÖ-u, ali o tome rijetko tko nešto javno izjavi. ÖVP štiti slogu u koaliciji, a ona je najveća upravo u migracijskoj politici. Doduše, još nema velikih reformi koje je obećavao kancelar Kurz – na primjer, u socijalnoj politici u kojoj se dvije koalicijske stranke obraćaju različitim klijentelama – konzervativci uglavnom onima koji dobro zarađuju, a desničari "malom čovjeku". Tek kada dođe i do takvih reformi, vidjet će se kolika je stvarno sloga u vladi i jesu li nekadašnji provokatori dorasli novoj ulozi.