Autobusi na vodikov pogon položili ispit

Garaža jednog javnog prijevoznika u Hamburgu. Vozač Rainer Bentin dovozi autobus na benzisku crpku, uzima crijevo i pričvršćuje ga na autobus. Stisak na gumb i gorivo curi u rezervoar. Na crpki se okreću brojke. Vozač autobusa objašnjava: «To je pokazatelj za kilograme. Vozilo ima zapremninu od maksimalno 42 kilograma vodika s pritiskom od 350 bara.»
Autobus Rainera Bentina ne koristi dizel nego ekološki vodik. Zato to vozilo ne pokreće motor s unutarnjim izgaranjem, nego gorivi članak koji iz vodika proizvodi struju. Ta struja zatim odlazi u elektromotor i pri tome, što je također vrlo važno, uopće ne dolazi do ispuštanja bilo kakvih štetnih tvari u atmosferu. Ovo je vozilo jedan od 27 autobusa na vodikov pogon, koji su dvije godine testirani u javnom prijevozu u devet europskih gradova. Taj je projekt sada završen, a o rezultatima šef hamburškog javnog prijevoznika Heinrich Klingeberg kaže: «Autobusi su stvarno vrlo dobro vozili. Oni su premašili naša očekivanja u dnevnom prometu. Na početku smo polazili od toga da će ta vozila funkcionirati najviše 2.000 sati, no već sada smo dostigli dvostruku satnicu. Osim toga, ni klimatske razlike poput hladnoće u Stockholmu ili vrućine u Barceloni nisu predstavljale nikakav problem.»

Autobusi zadovoljili na svim terenima

Autobuse je proizveo DaimlerChrysler, a opremljeni su elektromotorom od 225 kilovata, koji omogućava postizanje brzine od 80 kilometara na sat. Struja za motor dolazi preko crijeva s krova autobusa. Tamo se nalaze gorivi članci i rezervoar, koji ima kapacitet za oko 40 kilograma plinovitog vodika, što je dovoljno za 200 kilometara vožnje. U usporedbi s običnim autobusom, krov ovih vozila opretećen je s dodatnom masom od tonu i pol.
Jedno od središnjih pitanja kojima se ovaj projekt bavio bilo je jesu li autobusi na vodikov pogon jednako pogodni za brežuljke u Portu, hladnoću u Stockholmu i prometne gužve u Londonu. Nakon dvogodišnjih testiranja odgovor stručnjaka je pozitivan. Tako direktor londonskog javnog prijevoza Mike Weston kaže: «London je poznat po svom gustom prometu. Autobusi su ovdje vozili bolje i pouzdanije nego što smo očekivali, a svidjeli su se i putnicima i vozačima. Jer, autobusi na vodikov pogon voze puno mirnije, pa se zato ne tresu poput onih koji koriste dizelsko gorivo. Ovaj je projekt pokazao da ta tehnologija ima potencijal da ubuduće zamijeni dizelske autobuse.»

Najveći problem: cijena

27 autobusa prevalilo je ukupno 850.000 kilometara i prevezlo četiri milijuna putnika. Probleme su prije svega stvarale sitnice, kaže Herbert Kohler iz DaimlerChryslera: «Uvijek su to bili mali problemi, ali s većim posljedicama. Negdje je odjednom neki dio počeo propuštati, negdje je došlo do začepljenja. No, ipak se nije radilo o tako velikim katastrofama da čitav sustav više ne bi mogao funkcionirati.»
Studija je pokazala da je tehnika uglavnom bila vrlo pouzdana. No, autobusi na vodikov pogon imaju jedan drugi nedostatak, kaže Heinrich Klingenberg: «Naš je problem naravno u tome što su ti autobusi daleko skuplji od uobičajenih. Zato je nužno i dalje raditi na usavršavanju tehnike i proizvodnji većeg broja vozila.»
I vodik i gorivi članci do sada su bili preskupi da bi mogli nadomjestiti dizel kao gorivo. Procjenjuje se da će biti potrebno još deset godina kako bi nova tehnologija postala isplativa. Također bi se trebali poboljšati i modeli autobusa, recimo da budu lakši i troše manje goriva, smatra Herbert Kohler iz DaimlerChryslera: «Optimalni autobus bit će sigurno kombinacija akumulatora s velikim kapacitetom i gorivih članaka. To će biti temelj za razvoj u budućnosti.»