Azerbajdžan proglasio pobjedu u Gorskom Karabahu

Za Armence na južnoj strani Kavkaza 21. rujna je važan datum. Na taj dan je prije 32 godine tadašnja sovjetska republika Armenija proglasila svoju neovisnost.

Nakon toga su uslijedile godine oružanog sukoba sa susjednim Azerbajdžanom oko pokrajine Gorski Karabah, u kojoj većinski žive Armenci. Ovaj datum bi i ove godine mogao biti odlučujući – sada kao datum kada je prestala postojati samoproglašena Republika Gorski Karabah.

Armenski čelnici te enklave su se sastali s predstavnicima azerbajdžanskih vlasti. Na stolu je azerbajdžanski zahtjev: razoružavanje armenske vojske u Gorskom Karabahu i raspuštanje političkog vodstva koje su izabrali tamošnji Armenci. Do sada su oni odbijali asimilaciju u azerbajdžansku državu.

Tisuće ljudi u bijegu

No Armenci iz Gorskog Karabaha više nemaju nijedan adut za pregovore. Azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev je proglasio pobjedu.

Azerbajdžanska vojska je zauzela strateški važne položaje, blokirajući važne prometnice. Tisuće Armenaca je u bijegu. U posljednjih devet mjeseci su bili suočeni s nestašicama, prijetila je glad. Armensko vodstvo je na kriznoj sjednici zaključilo da će bez međunarodne podrške biti prisiljeno donijeti mjere koje će jamčiti sigurnost stanovništva. To bi značilo da bi se organiziranim povlačenjem civila spriječili zločini i nasilno protjerivanje.

Ruska računica

Nejasna je sudbina ruskih mirovnih trupa u tom području. Službeno je Moskva krajem 2020. godine poslala 2.000 vojnika koji navodno nadziru primirje između Armenaca i Azerbajdžana – Rusija je bila posrednik u pregovorima. Tada je dogovoreno petogodišnje primirje. Te trupe su najčešće dopuštale azerbajdžanskoj vojsci da ostvari svoje zamisli i pomagale su jedino u evakuaciji armenskog stanovništva.

Takvo ponašanje ruskih vojnika na terenu potkrepljuje tezu da je Rusija odavno zainteresirana samo za svojevrsnu autonomiju armenskog stanovništva, ali da ne podržava neovisnu državu Gorski Karabah. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je to predložio prije nekoliko godina, kada se pokazalo da je Azerbajdžan zahvaljujući kupovini oružja od Turske i Izraela vojno ojačao. Još 2016. Azerbajdžan je u napadu dronovima pokazao da Gorski Karabah nije neosvojiva tvrđava, kako su tada vjerovali mnogi Armenci, ali i vojni stručnjaci.

Loša armenska računica

Ali tada je Rusiju naljutilo to što su i lideri Gorskog Karabaha i vodstvo Armenije odbili kompromise. Dvije godine poslije poraza od Azerbajdžana Nikolaj Pašinjan je mirno došao na vlast u Armeniji. Htio je pokazati snagu. Istovremeno je pokušao razgovarati i s Moskvom, ali to Armencima nije bilo od pomoći. Godine 2020. je Rusija intervenirala tek kada je azerbajdžanska vojska bila u mogućnosti protjerati cijelo stanovništvo Gorskog Karabaha.

Osigurati opstanak Armenije

Još tada je bilo jasno da Rusija ima veće gospodarske i strateške interese u Azerbajdžanu nego u Armeniji. Armenija je iz rata 2020. izašla toliko oslabljena da već godinu dana kasnije nije mogla spriječiti azerbajdžanske napade na njezin teritorij. Rusija ju je ostavila na cjedilu, unatoč savezničkim ugovorima. Pašinjanu je očito već tada postalo jasno da je za Armeniju Gorski Karabah izgubljen, ali i da je ugrožen i sam opstanak Armenije. Zato je 2022. predložio mirovni sporazum kojim bi Armenija priznala teritorijalni integritet Azerbajdžana u čijem sklopu bi bio i Gorski Karabah.

Odlučujući dani

Armenska vlada je preživjela gnjevne oporbene prosvjede, jer oporba ima još manji ugled od vlade, ali i zato što su brojni Armenci umorni od stalne napetosti i ratne prijetnje. Naredni dani će biti odlučujući. Teško će biti osigurati opskrbu desetaka tisuća armenskih izbjeglica iz Gorskog Karabaha. Ali ako izostanu zvjerstva kakva su bila ona u ratu 2020. oporba neće moći okupiti dijelove stanovništva protiv vlade. Ljudi su ljuti na Rusiju. Doduše, jedva da bi netko izašao na ulicu da bi pružio podršku Pašinjanu, ali neće biti ni pokušaja obaranja vlasti, kako tvrdi ruska propaganda – tako barem kažu mladi ljudi u Erevanu. Ipak, u Armeniji se govori o opasnosti da bi pojedinačni atentatori mogli ugroziti život predsjednika. U kolektivnom sjećanju Armenaca je ostala 1999. kada je ubijeno više predstavnika vlasti.

Pravedan mir

Moguće je da je Azerbajdžan zainteresiran za organizirano povlačenje Armenaca iz Gorskog Karabaha, kako bi se spriječile slike zvjerstava nad armenskim stanovništvom. U međuvremenu se čuju i pozivi na uvođenje sankcija azerbajdžanskom predsjedniku Alijevu. Predstavnici vlada iz Europske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade kao i drugih država pokušavaju Alijeva nagovoriti da izbjegne eskalaciju koja bi mogla imati posljedice i za Azerbajdžan.

Pitanje je hoće li Alijev izvući neke pouke iz armenskih grešaka. Armenci su u Gornjem Karabahu pobijedili u ratu početkom devedesetih, ali opijenost tom pobjedom ih je odvela u nespremnost na kompromise, što nije dovelo do trajnog mira. Takav stav je rezultirao stalnim životom u ratnom stanju, a pred očima su bili prizori srušenih kuća azerbajdžanskih susjeda. Armenski stručnjaci sada upozoravaju Alijeva da će samo mir koji je pravedan za sve strane donijeti trajnu stabilnost.

dd/tagesschau.de

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu