„Turska je kao Nemačka posle 1933.“

Elegantno odjeveni Mazhar Zümrüt ne želi razgovarati u zajedničkoj prostoriji u domu za azilante. Ne vjeruje svojim cimerima i šapuće nam: „Mogli bi me prisluškivati". Sumnjičav je. Čak i u navodno sigurnoj Njemačkoj, osjeća da ga i dalje progone i špijuniraju.

Ali ovdje u prirodi, negdje na rubu savezne zemlje Sjeverne Rajne-Vestfalije, osjeća se bolje. Privremeno se smjestio u maloj sobi, jarkih boja. Nije, kaže, imao izbora.

Borba za politički azil

Iza Mazhara Zümrüta je prava odiseja. U Njemačku je stigao u svibnju, preko Sirije i Iraka. Politički azil službeno je zatražio 20. svibnja. Strahovao je za svoj život u zemlji u kojoj predsjednik Erdogan širi politiku ugnjetavanja i čvrste ruke. „Turska iz koje sam pobjegao ista je kao Njemačka nakon 1933. godine", kaže Zümrüt. A sada je njegova jedina nada – Njemačka. „Ovdje se", kaže, „zakoni još uvijek poštuju".

On je Kurd iz Diyarbakira i nepravdu je doživljavao gotovo svakodnevno. Nazivali su ga izdajnikom i teroristom. Prošle godine, kada je odred policajaca upao u njegovu kuću, shvatio je da je vrijeme je za odlazak. Tog dana izdat je i nalog za njegovo uhićenje, a Mazhara Zümrüta odlazi u ilegalu, razdvaja se od svoje supruge. Optužba glasi: Zümrüt se angažirao za zabranjenu, militantnu Radničku partiju Kurdistana (PKK).

Taj 64-godišnji bivši službenik Ministarstva rada to negira. On je, kaže, samo bio član nekadašnje kurdske Stranke mira i demokracije (BDP). Brojni članovi te stranke prešli su kasnije u Demokratsku stranku naroda (HDP) koja je zastupljena u turskom parlamentu i čiji su zastupnici prije mjesec dana uhićeni. Zümrüt je sve to naveo prilikom saslušanja u Saveznom zavodu za migraciju i izbjeglice nakon dolaska u Njemačku.

Rekordan broj turskih azilanata

Ta njemačka institucija posljednjih mjeseci bilježi ogroman porast broja turskih državljana koji u Njemačkoj traže politički azil. To se događa pogotovo nakon neuspjelog pokušaja puča 15. srpnja i kasnije čistke koju je sprovela Erdoganova vlada. Savezni zavod navodi da je, samo od siječnja do listopada, 4.437 osoba podnijelo zahtjev za azil. Većina njih tvrdi da su Kurdi. Usporedbe radi, 2015. je bilo „samo" 1.767 sličnih zahtjeva za azil.

Njemačka Savezna vlada i Ministarstvo vanjskih poslova, iskazuju solidarnost s progonjenim državljanima Turske. Državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Mihael Roth, nedavno je izjavio: „Svi kritički umovi u Turskoj trebaju znati da je Njemačka vlada s njima solidarna. Politički progonjeni imaju pravo zatražiti azil."

Posljednja nada: Njemačka

Za Mazhara Zümrüta su takve izjave veliko olakšanje. One bude nadu. „Njemačka je pravna država. Ne vjerujem da će me izručiti fašistima u Turskoj."

On, međutim, nije zabrinut samo za svoju sudbinu. Pokazuje nam fotografije snimljene nekih ranijih, sretnih dana u istočnoj Anadoliji, u Diyarbakiru. Na njima on, zajedno sa suprugom – umjetnicom, široko nasmijan gleda u kameru. „Nedostaje mi. Želi doći u Njemačku. Moja supruga je također u ilegali".

S njom je sada teško održavati kontakt. Zümrüt strahuje da turske vlasti prisluškuju telefonske razgovore. Čekanje je psihički veliko opterećenje. Tečaj njemačkog jezika, na koji odlazi gotovo svakodnevno, mu donekle odvraća pozornost od problema.

O njegovom zahtjevu za azil će se uskoro odlučivati. Ove godine, državljanima Turske odobreno je samo oko sedam posto zahtjeva za azil. A ako ne dobije azil, Mazharu Zümrütu jedino preostaje skrivanje. Svakog jutra provjerava poštanski sandučić – nada se pozitivnom odgovoru njemačkih vlasti.