Bakice i pudlice kao nepoželjna, strana tijela

„Kada se usporede fotografije, moglo bi se reći da je ova četvrt postala mnogo ljepša nego prije. No, život kakav se ovdje danas odvija je potpuno drugačiji od onog starog. Vjerujem da danas ovdje žive mnoge usamljene duše. Sada ovdje živi toliko ljudi, rade kod kuće i mnogi su samci“ kaže jedna od starosjeditelja, Kathrin Rohnstock. Ona je autorica koja se proslavila upravo pričama o ljudima iz njezinog susjedstva, s Prenzlauer Berga u kojima je vrlo detaljno opisala način života u ovom dijelu Berlina.

Prema njezinom mišljenju, atmosfera se jako promijenila u četvrti koja je prije, u vremenima istočnog DDR Berlina bila rezervirana prvenstveno za radnike i umjetnike. "Prije je ovdje vladala atmosfera kreativnost, ljudi su se nalazili jedni kod drugih u stanovima. Nije bilo toliko kafića, možda dva ili tri. Prenzlauer Berg je bio poput sela, svi su se međusobno poznavali“, kaže ona. 

Bogate domaćice i studenti

Kathrin Rohnstock još uvijek živi u zgradi u kojoj je živjela i ranije, u Schoenhauser Alle. U njezinom susjedstvu još uvijek živi i Michael Schaarschmidt, vlasnik trgovine cvijećem i jednog kafića. Kroz velike prozore svoga stana, svakoga dana promatra promjene koje se događaju. „Naravno da još uvijek vrlo rado ovdje živim. No, moram reći da danas više nije tako ugodno kao prije puno godina. Ljudi su postali nepristojni. To se vidi primjerice ako vozite bicikl. I ja ga vozim ali brzina s kojom neki ovdje prolaze je doista neodgovorna.To su ljudi koji su studirali i koji studiraju, od njih očekujem malo više duha. Za njih je bakica koja ulicom šeta pudlicu i u rukama nosi plastične vrećice – strano tijelo“ priča ovaj cvjećar.

Preuske ulice, previše stanovnika i pregusti biciklistički promet, međutim nisu jedine negativne promjene. Kathrin Rohnstock primjerice kaže da su mnogi novi stanovnici koji su tek posljednjih godina doselili u ovaj dio grada, u njega unijeli i svojevrsnu površnost i građansku uštogljenost koje prije ovdje nije bilo. „Mnogi od njih su bogati nasljednici i domaćice iz takozvanih viših krugova društva“, kaže ona i dodaje da se mnogi prave važni ili ono što nisu. „Mislim da ako netko vodi jedan zadovoljan i ispunjen život, tada se taj neće uzrujavati ako u trgovini ne pronađe baš jednu određenu marku mlijeka. Tada će taj netko ukoliko je gladan pojesti bilo kakvu žemlju i jednostavno se radovati sunčanom danu“, priča Kathrin Rohnstock. 

"Ovdje se nitko ne tuče!"

U posljednja dva desetljeća, od ujedinjenja Njemačke, porasle su i cijene stanarina i nekretnina na Prenzlauer Bergu, te stoga ne čudi da su mnogi starosjedioci morali otići. No, oni koji su ostali, usprkos svim promjenama i kako kažu – snobizmu na svakom koraku, još uvijek ovdje rado žive. „Ovaj dio grada je toliko raznovrstan. Ovdje na relativno uskom prostoru živi toliko različitih ljudi koji se međusobno ne tuku. To se stvarno inače mora tražiti u Berlinu. Ovo je četvrt u kojoj ima toliko malo agresije usprkos tolikim razlikama“, kaže Michael Schaarschmidt. S njime se u svakom slučaju slaže i Kathrin Rohnstock koja zaključuje: „Meni je ovdje kao i prije zapravo jako lijepo. I kada prolazim Ulicom Kollwitz, doista svakog dana pomislim – ovo je stvarno ludo, toliko je lijepo!“

Autor: Kay-Alexandar Scholz / žt

Odg. ured: Z. Arbutina