Banalnost neviđenog zla

U jednoj od luksuznih vila oko jezera Wannsee je zapovjednik takozvanog Glavnog ureda za sigurnost Reicha, Reinhard Heydrich sazvao pokrajinske nacističke vođe i druge visoke državne službenike kako bi udovoljili zahtjevu kojeg je nedugo prije postavio Adolf Hitler kako se mora "riješiti" pitanje židova.

Zapravo, nije mnogo ljudi znalo što se zbiva tog zimskog dana na idiličnom jezeru i jedini pisani dokument o toj konferenciji su bilješke koje je vodio Adolf Eichmann, tadašnji povjerenik za židove u centrali policije Reicha. Te bilješke su zapravo i nađene gotovo slučajno, tek za vrijeme suđenja nacističkim zločincima u Nürnbergu među dokumentima Ministarstva vanjskih poslova. Ali nakon poraza nacista, čitav svijet je mogao vidjeti stravične posljedice onoga što je tamo dogovoreno: masovno i sustavno ubojstvo židova u Europi.

Kako likvidirati vjersku zajednicu?

Na suđenju Eichmanu u Izraelu mnogo godina kasnije, on je upitan što su zapravo na Wannseeu raspravljali. Njegov odgovor je bio kratak: kako da se svi likvidiraju. Začudo, u pisanom dokumentu se izbjegava taj izraz, nego se tek govori o "evakuaciji na istok". Ali se ipak veoma konkretno govori o tjeranju židova u konc-logore, o mogućim načinima da ih se otjera u inozemstvo, u ograđene getoe i zapravo, o istrebljenju.

Baš kao što je Hannah Arendt u svojim komentarima o suđenju Eichmannu nazvala "banalnost zla", zaprepašćuje činjenica da su se na toj konferenciji okupili visoki dužnosnici koji su taj stravičan zadatak trebali riješiti "tehnički": kako je uopće moguće likvidirati čitavu vjersku skupinu, kako ih sakupiti, kamo ih odvesti - i čime ih pogubiti? Velika većina okupljenih dužnosnika su bili akademski obrazovani činovnici i nakon konferencije su se svi upustili u neviđen zločin.

Neko vrijeme su se čule primjedbe kako je zapisnik o toj konferenciji "američka krivotvorina" i kako se ta konferencija nikad nije dogodila. Zapravo se sa likvidacijom židova počelo i prije siječnja 1942., ali najkasnije nakon uhićenja Eichmanna više nema nikakve sumnje kako su se nacističke glavešine doista okupile i organizirale masovnu likvidaciju čitavog naroda. Jer već jedna rečenica iz njegovih bilježaka dovoljno svjedoči, što je nacistima bilo cilj. Piše o židovima koji bi eventualno mogli izbjeći progon, nazivajući ih "ostatkom" koji je "očito najotporniji dio" i koji se time mora "primjereno obraditi". Jer to bi "prema prirodnom odabiru, ako ostane na životu, moglo biti klica novog židovstva."

Eichmann je pak na suđenju tvrdio kako su njegove prve bilješke bile mnogo konkretnije i kako je itekako pisao o načinima likvidacije, ali kako ih je promijenio i "ublažio" - na zahtjev samog Heydricha. Očito niti on nije htio ostaviti nikakav trag neviđenom zločinu nacističkog režima.

Autor: A. Šubić (dpad)

Odg. ur. S. Matić