Berlin - san svakog arhitekta

Mnogi će reći da Berlin nije posebno lijep grad. Jedan od razloga je svakako njegova burna prošlost. Tu su bila i strahovita razaranja ove metropole za vrijeme Drugog svjetskog rata, a nakon toga je desetljećima bila podijeljena. Upravo tragedija, ali i euforija ovog grada privukla je brojne arhitekte i urbaniste iz cijelog svijeta - no većina njihovih projekata nikad nije realizirana.

U Café Moskau u Berlinu održava se izložba na kojoj možemo vidjeti kako su neki od najslavnijih arhitekata 20. stoljeća zamišljali modernu njemačku metropolu. "Neizgrađeni grad" prikazuje 100 arhitekata i njihovih 100 ideja popraćenih iscrpnim objašnjenjima. Na ove zaboravljene projekte javnost je podsjetio arhitekt Carsten Krohn, koji kao plod dvogodišnjeg rada donosi uz ovu izložbu i kronološki katalog djela popraćenih slikama i tekstom.

I stari projekti odišu svježinom

Izložba se bavi razdobljem od 1907. do 1997. Neka djela postala su svojevrsne ikone, poput "Nebodera Friedrichstraße", dok su druga dospjela na loš glas, poput megalomanskog projekta posve novog grada Germanije kako ga je zamišljao Hitlerov omiljeni graditelj Albert Speer. Le Corbusierovo nagrađivano djelo nestalo je s izgradnjom zida, a projekt Alda Rossija propao je zbog pada Berlinskog zida. Zanimljivo je primijetiti da su mnoge od tih lokacija još uvijek prazne, a neke su tek sad u izgradnji, pa tako na izložbi možemo vidjeti primjerice nekoliko inovativnih prijedloga Daniela Liebeskinda za Potsdamer Platz.

Neki projekti toliko su svježi i moderni da bi ih odmah mogli primijeniti. Primjerice projekt nizozemskog arhitekta Cornelisa van Eesterensa za ulicu Unter den Linden iz 1925. prema kojem bi na zapadnoj strani umjesto lipa niknule poslovne zgrade na četiri kata te jedan neboder visine 170 metara. Huho Häring je 1928. Gendarmenmartk vidio kao racionalni "grad nebodera", za Ludwiga Hilbersheimera bila je to idealna lokacija za njegov radikalni "poslovni grad". Beskompromisan je bio i projekt "Tiergartenring" Wernera Kallmorgena kojemu je tada 1928. bilo tek 26 godina i koji je namjeravao ograditi taj berlinski park i na taj način stvoriti u centru grada oazu mira. Zvuči ludo? Ne, već kao nešto iz ureda Rema Koolhaasa.

Berlin je jedinstvena prilika za arhitekte

Ima naravno i onih manje naprednih ideja, kao primjerice Fahrenkampov projekt "Studentski grad". No prevladavaju projekti s vizijom, koji i danas izgledaju pomalo ludo, kao znanstveno - fantastični projekt Lebheusa Woodsa iz 1988. pod nazivom "Berlin Underground" koji bi trebao dovesti do stvaranja podzemne vlade i ujedinjenja Njemačke.

Kada je napokon došlo do ponovnog ujedinjenja Njemačke, Berlin je postao san svakog arhitekta. Gdje drugdje na svijetu mogu u centru grada naći toliko neobrađenog zemljišta? Projekti i ideje još uvijek su dobrodošli, primjerice za Tempelhof, a motivaciju arhitekti mogu potražiti na ovoj izložbi. Ona je, naime toliko dobra da je oduševila čak i one suzdržane i uspavane među.

Autorica: Ana Kontrec (dpa, Der Spiegel)

Odg. ur.: A. Šubić