Trijumf Jafara Panahija

Neopisivo slavlje u Berlinale palači! Zlatni medvjed za "Taxi" Jafara Panahija, film koji zapravo nije smio biti snimljen - da se pitalo iranski režim. Vlastodršci u Teheranu su oporbenog režisera 2010. kaznili 20-godišnjom zabranom bavljenjem filmskom umjetnošću. Zabranjena su mu i putovanja u inozemstvo. Do sada se Panahija sprječavalo da napusti Iran, ali srećom ne i u snimanju filmova. Otkako je proglašena zabrana, Panahi je u inozemstvo uspio prokrijumčariti već tri uratka. I pokazati ih na filmskim festivalima u Cannesu i Berlinu.

"This is no Film" i "Closed Curtains/Pardé" su tjeskobne priče o kućnom pritvoru. S "Taxijem" Panahi sada ide u grad, ljudima koji u njemu žive. Lukavi režiser vozi taksi po Teheranu, a male, gotovo neprimjetne kamere stalno snimaju razgovor s najrazličitijim mušterijama. Od švercera pa do žrtvi nesreća i odvjetnice specijalizirane za zaštitu ljudskih prava.

To je iranski život u svoj svojoj raznolikosti i proturječnosti, taksi je pozornica tragičnih, dramatičnih, smiješnih i napetih epizoda. I usput Panahi ležerno i majstorski iz vozila odašilje kritiku društva. Od premijernog prikazivanja na samom početku ovogodišnjeg Berlinalea, "Taxi" je i kod publike i kod kritičara bio neprikosnoveni favorit za osvajanje Zlatnog medvjeda. Međunarodni žiri pod predsjedanjem režisera i producenta Darrena Aronofskog složio se s tim mišljenjem. Trijumf! Berlinale je ponovno opravdao ugled izrazito "političkog" festivala. Jedina kap gorčine: Panahi svog medvjeda nije smio primiti osobno, to je umjesto njega učinila njegova rasplakana 11-godišnja nećakinja, koja također nastupa u filmu.

Filmovi s kraja svijeta

Da je Berlinale politički filmski festival potvrdile su i druge nagrade koje su podijeljene na gala-večeri u subotu (14.2.) pred oko 1.600 gostiju iz svijeta filma i politike. Nagrada Alfreda Bauera za nove perspektive filmske umjetnosti pripala je filmu "Ixcanul" Jayra Bustamanta, prvom filmu u povijesti iz Gvatemale koji se natjecao u službenoj konkurenciji na Berlinaleu. Radi se o jednoj djevojčici iz civilizacije Maja koju se teba udati i koja čezne za tim da otkrije svijet iza brda koja ju okružuju. Jako osoban film Bustamantea koji je odrastao u regiji Kakchiquel u kojoj živi taj indigeni narod. Srebrnog medvjeda za najbolju režiju "podijelili" su crno-bijeli balkanski western "Aferim", Rumunja Radua Judea i crna komedija "Body" poljske režiserke Małgorzate Szumowske.

Mračne tajne jedne skupine katoličkih svećenika otkriva čileanski film "El Club". Za taj uvjerljiv uradak režiser Pablo Larraín odlikovan je Velikom nagradom žirija. U Latinsku Ameriku ide i priznanje za najbolji scenarij: "El Boton De Nácar/The Pearl Button", dokumentarni film koji potpisuje Patricio Guzmán.

Izvanredna dostignuća

Najboljim glumcima je proglašen jedan europski par: Charlotte Rampling i Tom Courtenay. Srebrni medvjedi su im pripali za nastup u britanskoj produkciji "45 Years", u kojoj jedno pismo naprasno okonča 45-godišnji brak. Srebrnog medvjeda za izvanredno umjetničko dostignuće žiri je također dodijelio višestruko, i to snimateljima Evgeniyu Privinu i Sergeyu Mikhlchuku za ruski film "Under Electric Clouds" režisera Alexeya Germana, a kamerman Sturla Brandth Grövlen je "Victoriju" Sebastiana Schippersa snimio u jednoj jedinoj perspektivi, film je to o jednoj ludoj noći u Berlinu.

U službenoj konkurenciji se natjecalo 19 filmova. Počasnog medvjeda za životno djelo primio je njemački režiser Wim Wenders. Berlinale je posjetilo više od 300.000 ljubitelja filma. Posljednji dan festivala (nedjelja) tradicionalno je rezerviran za publiku.