Beskućnici na nogometnom terenu

Pola osam uvečer na terenu jedne napuštene tvornice u Berlinu. Dolazak belgijske momčadi koja odmah tu između napuštenih tvorničkih hala pokazuje svoje tehničko umijeće i pred zadivljenim gledateljima izvodi akrobacije nogometnom loptom. Prisutni su složni: Belgijci su jasni favoriti ovog neobičnog sportskog natjecanja: Europskog prvenstva u nogometu za beskućnike.

Malo normalnosti u teškoj svakodnevici

Uskoro na prostor na kojem se nalazi nogometni teren stiže i minibus berlinske momčadi. Berlinski nogometaši su već i na prvi pogled nesvakidašnja pojava za sportske terene: neki s previše, neki s premalo kila, neki malo mlađi, neki malo stariji. Jedno što ih veže je ljubav prema nogometu i uvjerenje u pobjedu. I činjenica da su svi odreda beskućnici. „Postati beskućnikom uopće nije tako teško kao što si to neki zamišljaju: gubitak posla, razvod, bolest i brzo se svakodnevica okrene naglavačke. Nogomet pruža barem malo osjećaja normalnosti“, kaže socijalni radnik Andreas Abel koji se zajedno sa svojom kolegicom Stefanie Seewald brine o nogometnom projektu aktivista iz udruge Gangway koja se brine o beskućnicima. Ali i o svima ostalima koje je društvo na neki način odbacilo. Ove godine se natječe i jedna momčad sastavljena od onih koji u Njemačkoj čekaju na rješenje zahtjeva za azilom koji se nazivaju prikladno „Šampioni bez granica“.

Nada u profesionalnu karijeru

Službeno, momčadi zastupaju sedam europskih zemalja, pored Njemačke, su tu momčadi Mađarske, Belgije, Austrije, Nizozemske, Poljske i Litve. No igrači dolaze i iz mnogih drugih zemalja. „Na početku je ovo bio turnir klubova. No u međuvremenu samo u gradu poput Hamburga djeluje preko 20 nogometnih klubova beskućnika koji ne igraju samo jedni protiv drugih nego i protiv klubova raznih poduzeća pa i protiv policije“, kaže socijalni radnik Abel. Igra se po pravilima street soccera, 2x7 minuta na terenu 15x10. Pobjednike čeka i pravi pokal. No, kako kažu gosti iz Belgije, ne radi se o nagradama nego o atmosferi koja vlada na jednom ovakvom turniru. „Ovakav događaj nam ulije životne energije za čitav jedan mjesec“, kaže voditelj belgijske momčadi Wouter Blockx. Neki, poput 15-godišnjeg izbjeglice iz Somalije Mohameda Omara, sanjaju o profesionalnoj nogometnoj karijeri. Omar se nada jer je s reprezentacijom beskućnika Austrije već sudjelovao na jednom turniru u Čileu.

Važan je fair-play

Prvi dan je već pokazao da Omarova momčad ali i momčad azilanata iz Berlina mnogo nade polaže u nogomet. Ove dvije momčadi su nadmoćne u okršajima s ostalim ekipama s turnira. Drugi, poput domaće berlinske momčadi, su bez izgleda. Na kraju ipak iznenađenje: u finalu igraju momčadi Austrije i Litve. S druge strane spektra, Belgija i Nizozemska igraju za pretposljednje mjesto. No u jednom trenutku igrači mijenjaju dresove i odjednom se ne zna tko igra za koga. Rezultati miješane momčadi je na kraju neodlučan. Važno je dobro se zabavljati. No domaći Berlinčani su ipak malo razočarani. Ipak su na domaćem terenu htjeli ostvariti bolju poziciju od samo šestog mjesta. Finale je donijelo još jedno iznenađenje: favoriti iz Austrije su poraženi od momčadi iz Litve. No radi se samo na prvi pogled o iznenađenju. Iako je momčad Litve daleko starija, u prosjeku preko 40 godina, kod nekoliko njih se radi o bivšim profesionalnim nogometašima. Kapetan Mantas je čak igrao u U21 reprezentaciji Litve. Mantasovu karijeru je tada prekinuo alkohol no neke stvari se ne zaboravljaju. Na kraju je štimung dobar kod svih momčadi, sve pomalo djeluje kao narodno slavlje, a ne kao nogometni turnir. Pobjednički pehar predaje Detlev Buck, poznati njemački redatelj i glumac. Pehar za prvo mjesto odlazi u Litvu, pehar za fair-play u Belgiju.