BiH: Još mlada, ali već neuspjela

Unutarnja podijeljenost u Bosni i Hercegovini još više se pokazala u slučaju invazije Rusije na Ukrajinu. Dok su Bošnjaci oštro osudili ovu agresiju, Hrvati su u osudi bili blaži, a Srbi se pozivaju na neutralnost i pokazuju razumijevanje za Moskvu.

Već ovdje se pokazuje osnovni problem, koji je čak zasjenio i osnivački akt nove države: 1. ožujka 1992. godine većina stanovništva, skoro 100 posto, se izjasnila za neovisnost. Ipak Srbi, koji su predstavljali oko trećine stanovništva, su bojkotirali referendum. Njihova reakcija je bila da tzv. Republiku Srpsku proglase vlastitom državom izvan BiH. Uslijedio je krvavi građanski rat s više od 100.000 poginulih i 2,3 milijuna protjeranih. Tek je vojna intervencija NATO-a prisilila tri strane u konfliktu da 1995. godine sjednu za pregovarački stol i nametnula mirovni sporazum.

Stari problemi ponovo zaoštreni

Međutim, ustav koji su nametnuli SAD i EU okončao je rat, ali nije donio mir. Jer komplicirano ustrojstvo države od starta nije obećavalo ništa dobro. Pravoslavni Srbi su dobili polovicu zemlje, koja ima vrlo široku autonomiju. Drugu polovicu dijele muslimanski Bošnjaci – koji predstavljaju oko polovice stanovništva - i Hrvati katolici, kojih je oko 15 posto. Ali to nije sve! Bošnjačko-hrvatski dio zemlje bio je podijeljen na još deset kantona, koji su sa svoje strane imali velike ovlasti. Konačno, uspostavljen je "Distrikt Brčko" na samom sjeveru zemlje, kojim su zajednički upravljale dvije polovice države koje se zovu entiteti.

Iznimno napuhana uprava, koja proizlazi iz toga, progutala je većinu proračuna. Nacionalističke stranke, koje su od početka dominirale svime, huškale su stanovništvo jedno na drugo. Pod zaštitom tih populističkih lažnih bitaka dijelile su javne resurse među sobom: jedni su primjerice dobili velike državne tvrtke, drugi javnu elektroenergetsku mrežu, upravu cesta i željeznica, javne banke, moćne medije ili državnu tvrtku za lutriju. Ova podjela nacionalnog bogatstva hranila je sveprisutnu korupciju i nepotizam, koji po pravilu ostaju nekažnjeni. Jer i pravosuđe je pod paskom nacionalističkih političkih elita.

Uzaludni napori EU-a i SAD-a

S mnogo milijardi eura i vojskom diplomata i stručnjaka, SAD, a prije svega EU, su od početka pokušavali održati mladu državu. No pokušaji reformi i gospodarskog razvoja pretrpjeli su udarac s obzirom na političku močvaru. Nedavno je bivši njemački ministar poljoprivrede Christian Schmidt, koji je kao moćni strani predstavnik imenovan za visokog predstavnika, u kolovozu prošle godine, u glavnom gradu Sarajevu, doživio pravi fijasko. Prošlog studenoga nije smio ni govoriti u Vijeću sigurnosti UN-a, kao što je to desetljećima bio slučaj s njegovim prethodnicima. Rusija, kao članica Vijeća sigurnosti s pravom veta, ne priznaje Schmidta kao ni bosanski Srbi, koji daju sve od sebe da ga javno ismijavaju.

Srbi, pod vodstvom svog vodećeg političara Milorada Dodika, teže više nego ikada tome da odvoje svoj dio zemlje od države u cjelini. Stvaranje vlastite Agencije za lijekove i priprema za vlastito pravosuđe, vlastiti porezni sustav i vlastitu vojsku očito su samo međukoraci na tom putu. Ipak EU ne može, kako je najavljeno, kazniti Dodika sankcijama za njegovu destruktivnu politiku jer on ima moćne zagovornike u članicama EU-a Mađarskoj i Hrvatskoj. Prije svih Hrvatska pri tome ima na umu svoju vlastitu manjinu u Bosni i Hercegovini. Ona skupa s bosanskim Srbima želi promijeniti Izborni zakon u svoju korist.

U Sarajevu se mjesecima rukuju izaslanici Washingtona i Bruxellesa. Oni žele tri zavađena naroda dovesti do kompromisa u njihovom dugotrajnom sukobu, koji blokira cijelu državu. Svi napori do sada su bili uzaludni. Hrvati i Srbi žele proširiti prava svojih naroda u Bosni i Hercegovini. S druge strane, Bošnjaci teže građanskoj državi po motu "Jedan čovjek - jedan glas".

Sumorne perspektive

Danas se zbog neriješenih sporova sve češće izgovara riječ rat. Ipak vojni sukobi su malo vjerojatni. Za takav sukob nema ni ljudstva ni teškog naoružanja. Međutim, socijalno i ekonomski osiromašena zemlja u prenesenom smislu krvari uslijed masovnog egzodusa svojih građana. Prije rata je ovdje živjelo 4,4 milijuna stanovnika, danas ih se procjenjuje na 2,6 milijuna. S obzirom na eskapade njihovih političkih vođa, ljudi će vjerojatno nastaviti bježati u inozemstvo i u budućnosti.

Prošle godine građani su svjedočili bajkovitom vjenčanju Jasmine Izetbegović, kćeri bošnjačkog vodećeg političara Bakira Izetbegovića. Istovremeno, hrvatski vodeći političar Dragan Čović proslavio je 65. rođendan. Čović, koji potječe iz siromašne obitelji, dao je osmisliti maštovit i heraldički obilježen obiteljski grb, koji je na mnogim stranama izazvao podsmijeh. Zagrebački list "Jutarnji list" oglasio je uzbunu s obzirom na pompozne obiteljske proslave usred gorkog siromaštva stanovništva: "Nacionalističke i mafijaške elite više ne smatraju da trebaju skrivati ono što su sakupile", piše list.