Bijeg u zlatne poluge

"Jedno je sigurno - zlato!" to je reklamni slogan Exchange AG, jednog od najvećih lanaca zalagaonica u Njemačkoj. Kao i u drugim sličnim ustanovama i tu je moguće u zalog davati primjerice, skupe satove ili nakit, odnosno otkupljivati ih. No, specijalnost ove zalagaonice je zapravo nešto drugo: trgovanje zlatnim polugama. Svakome tko je za takvu kupovinu zainteresiran, ali mu se ne da ići u banku, jer čitav posao želi obaviti brzo i nebirokratski, na raspolaganju stoji Karin Mett.

Ona je u filijali zalagaonice u blizini berlinskog kolodvora Zoo zadužena za praćenje tečaja zlata: "Ima dana kada se tečaj mijenja deset puta u nekoliko sati. To je bio slučaj proteklih dana i tada je stvarno naporno, no sada se situacija primirila. Cijena je malo pala. No, svejedno svaka dva-tri sata kontroliramo tečaj i ako je potrebno, prilagođavamo ga."

Sve u 24 karata

U prodavaonici, pred šalterom, je velika gužva - ovih dana posao cvjeta. Euro se nalazi pod pritiskom burzovnih špekulanata, što znači da cijena zlata raste. U međuvremenu neki financijski stručnjaci upozoravaju da je i ta investicija sve rizičnija jer je, na kraju krajeva i zlato samo sirovina koja podliježe velikim promjenama u cijeni. No, po svemu sudeći, kupce to ne zanima - kupuje se zlato iz Južne Afrike ili Kanade, bez obzira da li je riječ o zlatnicima ili polugama. I to sve u čistom 24-karatnom obliku.

Sabine Schulz, zamjenica voditeljice filijale zalagaonice Exchange potvrđuje da sadašnja nesigurnost na burzama ljude potiče na kupovinu zlata. I u Njemačkoj se osjeća strah od moguće inflacije: "K nama dolazi sve više ljudi, promet je prilično velik. I mladi i stariji, svi dolaze u našu poslovnicu kako bi svoju ušteđevinu pretvorili u zlato. Njih naprosto tjera strah od inflacije kakva je ovdje jednom već postojala. Zato traže siguran polog. Ponekad ljudi stoje u redu čak i ispred vrata naše poslovnice. Svi su strpljivi, bez obzira kupuju li puno ili malo."

"Vratite nam marku"

Iako kupovanje zlata nije neka masovna pojava već prije dio jednog posebnog socijalnog stava, neka vrsta pobune protiv državnog sustava financija, ono je ipak postalo svojevrsni simbol ove sadašnje krize. Dugovi, bankarska kriza, sada Grčka - to su teme kojima se mnogi ovih dana bave. Jedan stariji gospodin koristi priliku da da oduška svojoj ljutnji: "Ja mislim da bi mi Nijemci ponovo trebali uvesti marku. Kako je moguće da Nijemci, koji i sami imaju dugove, posuđuje novac drugoj zemlji jer ima dugove? Tu nešto nije u redu, u ovoj državi je nešto trulo. To je moje mišljenje, samo da znate."

Zlato je kupila i Petra Lange. Ona se odlučila da četvrtinu svoje ukupne ušteđevine pretvori u zlatne 100-gramske poluge: "To je neka vrsta sigurnosti. Zato sam investirala u zlato. Nitko ne zna kako će se stvari dalje razvijati i neki stručnjaci upozoravaju da bi za osam godina vrijednost novca mogla biti prepolovljena."

To, međutim ipak, prema njezinom mišljenju, ne znači da je uvođenje zajedničke europske valute bilo pogrešno: " Ipak mislim da je euro dobra stvar. Sada se novac kada se ide u neku drugu zemlju barem ne treba mijenjati. Prije se gubilo na tečajnim razlikama. No, željela bih da naša vlada bolje raspolaže s našim novcem, a i da se banke bolje kontrolira. Bankama ne bi trebali pomagati, već od njih tražiti da plate. Suma koju su izdvojile za Grčku je upravo smiješna. Za njih je to sve prava sitnica", zaključuje Petra Lange.

Autor: Martin Heidelberger/Z. Arbutina

Odg. ur.: Ž. Telišman