Božićni sajam kao slamka spasa

Peter Schrade saginje se ispod staklenih kugli koje vise sa stropa njegovog štanda na božićnom sajmu u Kölnu. Na tečnom engleskom objašnjava mušteriji sve o proizvodnji svojih figurica, kako se prave stakleni privjesci, koje oprezno drži na svjetlu. Ovaj obrtnik koji se bavi ručnim radom u staklu, nanizao je na svoj štand mnoštvo ogrlica, koje je zajedno sa suprugom napravio isključivo ručno. Od svibnja ovaj bračni par proizvodi stvari za (pred)božićnu prodaju. "U zadnja tri mjeseca napravili smo otprilike 50% godišnjeg prometa." Njihova je branša u krizi. Jeftini uvoz iz Kine zadaje brige njemačkim obrtnicima koji se bave ručnim radom u staklu.

Zbog toga se Peter Schrade posebno fokusira na božićnu prodaju. Ovdje na sajam ispred kelnske katedrale dolazi mnogo turista koji vole kupovati, iz Francuske, Engleske, Belgije ili Nizozemske, i oni ne štede novac. U prosjeku svaki posjetitelj potroši oko 30 eura, a posebno su traženi božićni ukrasi. Tu nisu uračunati jelo i piće koje potroše na licu mjesta. "Zaista je čarobno", priča Anne, koja zajedno sa suprugom šeće po sajmu. Par je doputovao iz Škotske. "Njemački sajmovi su u Škotskoj jako poznati. Ovako nešto kod nas ne postoji."

Da nema Božića ne bi bilo ni rukotvorina

Peter Schrade profitira od internacionalnih gostiju: "Mi umjetnici u staklu ovdje u Njemačkoj smo izumiruća kasta. Amerikanci i Britanci puno više cijene rukotvorine." Schrade se već 30 godina bavi staklom. A isto toliko godina je i na božićnim sajmovima. Za ovih šest tjedana dok traje sajam kod kelnske katedrale je iznajmio stan sa svojom suprugom u jednom prigradskom kvartu Kölna. Najam štanda košta i po nekoliko tisuća eura, a i proizvodnja staklenih skulptura, naušnica i ogrlica progutala je mnogo novca. Ali da bi se održalo poslovanje, investicije su bitne: "Za nas obrtnike koji se bavimo rukotvorinama ovo su teška vremena. Ja sam siguran: da nema Božića, u Njemačkoj ne bi preživio niti jedan obrtnik s rukotvorinama."

Peter Schrade radi trenutno na najomiljenijem njemačkom božićnom sajmu. Ovdje između kelnske katedrale i Rimsko-germanskog muzeja nanizano je 150 štandova, jedan iza drugoga formirajući oblik zvijezde. Kada je sajam održan prvi put 1995., postojala su samo tri druga božićna sajma u čitavom gradu. U međuvremenu postoji sedam zasebnih sajmova na otvorenom. K tome se može pridodati i niz malih sajmova koji se održavaju samo vikendom.

Unatoč rastućoj konkurenciji Monika Flocke se odlučila prije četiri godine "ući" u branšu. Okrenula je leđa odvjetničkom poslu i od tada organizira božićni sajam kraj kelnske katedrale: "Božić ima mnogo veze s emocijama, jedan takav projekt ne može se voditi čisto iz ekonomskih razloga." Iako se Monika Flocke natječe s mnogim drugim sajmovima na području grada, ona tvrdi da "...posjećenost kontinuirano raste. To je tržište koje bilježi rast."

"Sama tradicija znači stagnaciju"

Planovi za božićni sajam počinju s pripremom već u veljači. Tada se obrađuju molbe trgovaca, sastavlja se scenski program i planira infrastruktura." Sama tradicija znači stagnaciju", kaže Monika Flocke. Umjesto toga ove godine po prvi put nude se aplikacije za smartphoneove i otvoreni WiFi pristup tako da posjetitelji mogu uvijek znati što se kada događa na sajmu. Flocke je sa svojim poslovnim partnerom investirala više milijuna eura u ovaj projekt.

Moglo bi potrajati i deset godina dok ne zabilježe profit, procjenjuje ona. Ugovori o najmu sklopljeni su s gradom Kölnom samo na pet godina. Sljedeće godine mora se ponovno natjecati za koncesiju. To je rizik u koji se ona rado upušta: "Imam najbolji posao na svijetu. Ali božićnu dekoraciju kod kuće ne želim ni vidjeti."

Tradicija božićnih sajmova stara je skoro 600 godina. Najstariji njemački božićni sajam je drezdenski Striezelmarkt, koji se ove godine održava po 579. put.