Bolnica za leteće pacijente

Vozimo po Sweihan Road Al Shamkha i jedva smo pola sata od Abu Dhaby City. U retrovizoru brzo nestaju neboderi, mondeni trgovački centri i luksuzne vile dok se vozimo kroz pustinju po potpuno ravnoj autocesti sa osam voznih trakova. Na cilju je odmah jasno, čemu služi ova moderna bolnica: pred ulazom stoji golema statua glave sokola. Jer tu je baš sve za njegu i skrb omiljene "kućne" životinje arapskih nomadskih plemena.

U Abu Dhabi Falcon Hospital svake godine stiže i do 11 tisuća sokolova, više od 75 tisuća je tu došlo na zdravstveni pregled od otvaranja 1999. U Emiratima svatko poznaje direktoricu ove bolnice: to je "doktora", Margit Müller, 49-godišnja specijalistica veterine iz Njemačke i koja je vodi već šesnaest godina. I ona je zadivljena pticama kojima se bavi: "Sokolovi su fascinirajuća bića zato jer su tako neovisni karakteri. A način kako izražavaju taj karakter je apsolutno jedinstven, magičan."

"Jedino nemaju televizor u sobi"

Ova bolnica je stekla ugled kao najbolja na svijetu za zdravstvenu skrb sokolova. Naravno da je bolnica opremljena svime što si možete zamisliti u nekoj zdravstvenoj ustanovi. Sve je kao i za (imućne) ljude, možda sa dvije razlike: "Naši pacijenti imaju krila i nemaju televiziju u sobi", sažima Müller. Tu je i operaciona dvorana i karantena za zarazne bolesti, tu je i laboratorij i rendgen, tu je i stanica za intenzivnu njegu za ptice u kritičnom stanju.

Mnogi sokolovi dolaze samo na redoviti zdravstveni pregled, a od bolesnih je najviše onih koje se ne hrani na pravilan način ili imaju neku infekciju. Jer njemačka specijalistica nam objašnjava da sokolovi lako "uhvate" neku bolest. To leži u prirodi njihovog života i lova: kada hvataju neku žrtvu, "onda je to najčešće posljednja i najslabija patka koja leti u skupini, a ona je najčešće i sama bolesna." A posla ima i za "traumatologiju" bolnice: tu su često polomljene noge, slomljena pera i otvorene rane nanesene od žrtve koja je branila vlastiti život.

Sokol kao poveznica tradicije i modernog života

U Emiratima je držanje sokolova za lov i više od razonode i prestiža. Lovom uz pomoć sokola su se bavili i njihovi preci još dok je nafta bila tek prljava i beskorisna tekućina koja izvire iz zemlje. Upravo tako su beduinima sokolovi pomogli i da prežive. Zato i danas oni nisu "kućne životinje". Oni su gotovo dio obitelji koje se čuva i pazi, kaže nam Müller: "Oni žive usred obitelji, imaju svoje mjesto u njihovoj dnevnoj sobi, kod mnogih i spavaju u njihovoj spavaćoj sobi."

Jer nema tome baš tako dugo od tog uspona zemalja Perzijskog zaljeva u moderne, tehnološki razvijene zemlje. Još prije pedesetak godina su mnogi živjeli na tradicionalan način, u šatorima ili u zemljanim kućama. A u to doba nije bio Mercedes ili jahta stvar najvećeg prestiža: to je bio sokol.

To je i kolijevka tog načina lova i tek u doba križarskih pohoda je uopće došao u Europu. I tu je imao svojih poklonika u srednjem vijeku: Friedrich II. von Hohenstaufen je u 13. stoljeću sročio i knjigu "O umjetnosti lova sa pticama." Naravno da to u Europi nije bilo zanimanje običnog puka, nego kraljeva i užitak za plemstvo.

Malo toga je ostalo osim sokolova

Na Arapskom poluotoku to nije bilo samo za kraljeve, nego je imalo sasvim drugu funkciju. Treba si uopće zamisliti život u tom dijelu svijeta prije nego što je došlo obilje sa prodajom nafte. Na jelovniku su bile datulje, malo ribe koja se ulovila i mlijeko od deva. Sa lukom i strijelom nećete daleko dospjeti u lovu na druge stanovnike pustinje. Ali sa sokolom koji je sposoban obrušiti se na žrtvu brzinom od 300 kilometara na sat, možete ipak računati da ćete na tanjuru naći i meso.

Zato je sokolarenje bilo rašireno u svim slojevima društva, te ptice su držali i kraljevi i obični beduini. Danas je sokol, objašnjava nam specijalistica Müller, jedan od rijetkih načina da se tamošnji stanovnici vrate svojim korijenima – točnije, najugodnijim dijelovima tog inače teškog života njihovih predaka. "Tako stanovnici Emirata sa sokolovima mogu zadržati i svoj identitet i svoje vrijednosti." 

Upravo su Ujedinjeni Arapski Emirati i pokrenuli postupak da se sokolarstvo uvrsti u svjetsku baštinu nematerijalne kulture. 2010. je doista to i postalo naslijeđe pod zaštitom UNESCO-a, jer je i tamo sve teže zadržati izvorni okoliš.

Tradicija i moderni svijet u Abu Dhabiju pokušavaju opstati jedan pored drugog: tamo je i jedna od najvećih solarnih elektrana na svijetu, zabavni park Ferrari World, gradi se i vlastiti muzej Louvre. Ali društvo je i dalje strogo patrijarhalno, a i sokolarenje je čvrsto u rukama muškaraca.

"Kako – ženka!"

Sve do činjenice da su tamošnje muškarčine dugo živjele u teškoj zabludi: "Beduini su dugo vremena bili sigurni da najveći sokolovi jednostavno moraju biti mužjaci pa su im i davali muška imena", kaže nam Müller. Tek modernom medicinom je utvrđeno kako su najveći sokolovi gotovo bez iznimke – ženke. One su čak za trećinu veće od mužjaka, što se rijetko može vidjeti u životinjskom svijetu. "I danas imate beduina koji to ne žele vjerovati. Teško im pada uopće razumjeti tako nešto."

Margit Müller je rođena u blizini Ulma na jugozapadu Njemačke. Studirala je veterinu u Njemačkoj i Francuskoj i već u to doba je otkrila svoju ljubav prema sokolima. Promovirala je u Münchenu na temu bolesti nogu tih ptica, ali za praktičan dio njenog doktorata je morala otići u Dubai.

Otišla je na pravo mjesto: njena stručnost i zanimanje su pobudili veliku pažnju. Na kraju su je iznenadili ponudom: da u Abu Dhabiju stvori bolnicu za sokolove.

Uporna Njemica

Obzirom na muški arapski svijet, to nije bilo nipošto lagan zadatak: "Vlasnici sokola nisu bili naučeni da je liječnik žena. A i moji suradnici nisu navikli da im žena daje zapovjedi. Ali meni je bilo jasno: neću se dati otjerati od takvog načina razmišljanja. Uspjet ću usprkos svemu."

Pogled po bolnici koja je nastala svakako potvrđuje da je uporna Njemica doista uspjela: danas je i ona poznata daleko preko granica Emirata i sa njenim iskustvom i bazom podataka koju je sakupila u bolnici i kakva se jedva može naći negdje drugdje na svijetu.

A makar je potrajalo neko vrijeme da su i u Emiratu naučili poštovati ovu specijalisticu, danas je ona već prava institucija sa kojom se ponose. I svi su sretni da tamo mogu odvesti svoju pticu na pregled, pogotovo prije nego što odu negdje na put gdje neće biti takve bolnice.

Jer posve je normalno da u Emiratima i njihovi sokoli dobivaju vlastite putovnice. Sa njima onda mogu i u avion državnog prijevoznika Etihada – naravno, sa vlastitim mjestom za sjedenje.