Borba industrije za "normalne" automobile

Najava grada Stuttgarta o mogućoj zabrani prometa vozilima s dizel motorima je pred sudom, a Stranka zelenih u ovim danima pred parlamentarne izbore u Njemačkoj već traži i potpunu zabranu registracije novih vozila s motorima na unutrašnje sagorijevanje - dakle i dizelaša i benzinaca i onih na plin, metanol ili drugo biološko gorivo - već od godine 2030. U tome nisu jedini u Europi: i Francuska razmišlja o takvoj zabrani od 2040.

Njemačka automobilska industrija nipošto nije sretna zbog takvih aktivističkih zahtjeva. Zapravo se još nikada u povijesti nije dogodilo da su politika i neki društveni aktivisti - bez obzira koliko njima bili dragi njihovi bicikli - diktirali tehnološku promjenu ovih razmjera: svojedobna prisila da se u automobile ugrađuje katalizator nije ništa u usporedbi s jednom ovakvom mogućom zabranom. "Politički zabraniti motore s unutrašnjim sagorijevanjem smatramo golemom strateškom pogreškom", izjavio je predsjednik udruženja njemačkih proizvođača automobila VDA Matthias Wissmann ovog tjedna u Berlinu na konferenciji za novinare.

Na kocki 600.000 radnih mjesta

Ona je sazvana da bi se objavili rezultati istraživanja koje je ova Udruga povjerila ifo-institutu iz Münchena. Tu se govori o golemom značaju ne samo automobilske, nego industrije upravo takvih "normalnih" automobila za njemačko gospodarstvo: "Svako drugo radno mjesto u njemačkoj automobilskoj industriji je povezano s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem", izjavio je predsjednik ifo instituta Clemens Fuest. To znači da je riječ o 600.000 radnih mjesta koja su posredno ili neposredno povezana s takvim motorima.

Predsjednik ovog ekonomskog instituta ne kaže da će tih 600 tisuća zaposlenih u slučaju zabrane ostati bez posla. Ali troškovi takve tehnološke revolucije će biti golemi, upozorava Fuest. Zapravo, to ne osporavaju niti ekološki aktivisti: oni optužuju njemačke proizvođače kako su jednostavno "prespavali" promjenu u automobilskoj industriji. Kupci hibridnih vozila danas će prvo pogledati kod Japanaca ili razmisliti o potpuno električnom vozilu američkog proizvođača Tesle. Njemački proizvođači tek sada i to vrlo polako počinju nuditi takve modele.

Zašto ih nitko ne kupuje?

Teško je naći neko drugo područje od društvenog interesa u kojemu se nagomilalo toliko predrasuda i poluistina - na svim stranama. To pokazuju i podaci o prodaji automobila: u Njemačkoj prodaja ove godine ide odlično, ali "hibridi" su jedva prešli granicu od 2 posto. Usprkos i državnoj potpori i poreznim olakšicama, električni automobili još uvijek ovdje skupljaju prašinu u trgovinama. Previše su skupi, malo je vozača koji automobil mogu koristiti da ga mogu napuniti električnom energijom kod kuće i na poslu... A povrh toga, kako objavljuje ADAC, njihova "ogromna" ekološka prednost je potpuna laž i izmišljotina. Jer tko kaže da je električna energija klimatski neutralna? Nekakav hibridni SUV lako doseže emisiju ugljičnog dioksida cestovne krstarice iz davne prošlosti, izračunao je ADAC.

Aktivisti za okoliš raspolažu studijom koja tvrdi da će, ako se zabrane motori na unutrašnje sagorijevanje, to od 2030. do 2050. smanjiti emisiju ugljičnog dioksida osobnih vozila za 32 posto. Čak i da takve optimistične prognoze ispadnu točne, to baš nije osobito mnogo: sva cestovna vozila, dakle i brojni kamioni na cestama, ukupno su "kriva" za 17,2 posto CO2. Ta trećina za automobile na koncu ispada tek koji postotak. Na to upozorava i predsjednik ifo instituta koji podsjeća da bi se u tim raspravama o zabrani "običnih" motora trebalo razmišljati i o trošku takve razmjerno malene uštede - i tko će je na koncu onda i platiti? Dakle, građani i vozači.

Grozničava potraga za alternativom

Ekonomski institut smatra da treba doći do tehnološke promjene, ali treba i dalje ostati otvoren za sve mogućnosti: "Važno je da se politika zaštite klime vodi neovisno o tehnici, dakle,bez da propisuje kakvom tehnologijom treba postići takve ciljeve", kaže Fuest. Tu i predsjednik udruženja njemačke automobilske industrije Wissmann ističe primjer bio-goriva s kakvim eksperimentira jedna tvrtka u Dresdenu. Motor na sagorijevanje stvara CO2, ali biljke koje i same služe za pogon ga apsorbiraju tako da se tu približava "neutralnom" otisku.

Ni tu zapravo nije sve savršeno: da sad ne govorimo o moralnoj dilemi "hrane u spremniku goriva" ( Za kruh - ili za spremnike automobila? ), nego smo svi mi na satovima biologije učili da biljke po danu "usisavaju" ugljični dioksid, ali kada zađe sunce, onda ga i stvaraju kao i gotovo sva druga živa bića. Treba tu misliti i na ekološke posljedice ove jagme za solima litija, neophodnog za današnje akumulatore i baterije i jedino pravo rješenje je potpuno napustiti gorivo na bazi ugljika. Idealan je vodik i s tim izuzetno eksplozivnim plinom (sjetimo se cepelina Hindenburga) se eksperimentira već više od jednog stoljeća - ali rješenje još nije pronađeno.

Njemačka itekako istražuje

U udruzi njemačkih proizvođača automobila demantiraju i tvrdnje kako se u ovoj zemlji ne traži alternativno rješenje za naš promet: svaki treći patent na svijetu koji je vezan s električnom mobilnošću je nastao u Njemačkoj (34%), slično je i s hibridnim pogonom (32%). Wissmann tvrdi kako se tu troši oko 40 milijardi eura u istraživanju modernih motora - bez obzira kakvog pogona. "Ne može se reći da njemačka industrija ne investira u alternativnu tehnologiju", upozorio je predsjednik VDA.

A na koncu su tu opet kupci: sa sadašnjih jedva 2%, u tom udruženju procjenjuju da će do 2025. biti najviše četvrtina novih vozila alternativnih načina pogona. Tri četvrtine vozila će čak i onda biti još "normalno". Ali dok u toj raspravi o budućnosti postoji još mnogo nepoznanica, možda će barem kada je riječ o dizelašima nešto jasnije biti nakon 2. kolovoza. Za tada je naime u Berlinu sazvana konferencija o budućnosti tog pogona u ovoj zemlji i treba se nadati da će i njemačka politika tu biti nešto jasnija sa svojim planovima.

Treba se tek nadati da i to neće biti zasjenjeno predrasudama: nije sporno da dizelaši stvaraju sitnu prašinu koja je opasna po zdravlje i na koju upozoravaju i smjernice EU-a. Ali problem je i da moderni benzinci s direktnim uštrcavanjem proizvode još i više prašine, a njezine čestice su još sitnije nego one od dizelaša. Liječnici upozoravaju kako je to još opasnije: "obična" prašina obično ostaje u našem nosu ili ždrijelu, sitna prašina dolazi u pluća. Ta još sitnija prodire čak i dublje u naše tijelo - ali za nju nema europskih propisa. Zato se o takvim benzinskim motorima uopće ne razgovara.