Borba protiv pušenja - rad s učenicima

Posljednjeg dana u mjesecu svibnju obilježava se Dan nepušača, odnosno Dan borbe protiv pušenja, što je povod za brojne akcije protiv pušenja. Kada su se prve takve akcije i zabrane pušenja počele provoditi u Americi, u Europi su se mnogi čudili i nisu mogli zamisliti da bi takve mjere mogle uzeti maha i u Europi, u kojoj cigareta kod mnogih još uvijek predstavlja znak nekog dopuštenog užitka – uz kavicu, dobro jelo, čašu vina s prijateljima. No taj navodni užitak nije ni najmanje bezazlen, što pokazuju brojne medicinske statistike, a uz to postaje i sve skuplji porok. Europska unija objavila je odrednice o zabrani reklamiranja duhanskih proizvoda u tiskanim medijima koje su obvezne za sve članice, a neke su zemlje, poput Irske i Italije, već uvele zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima - restoranima, kafićima, javnim zgradama, i na radnom mjestu. Ispitivanja javnog mnijenja pokazala su da je čak 80 posto Talijana pozdravilo novi zakon o zabrani pušenja te da ga dosljedno poštuju.

Cilj kampanje je uvjeriti ljude o štetnosti pušenja, a prije svega spriječiti mlade da počnu pušiti. Među 15-godišnjacima u Njemačkoj oko 25 posto već puše. U Heidelbergu se provodi jedna od mnogobrojnih akcija kojima se mlade želi odvratiti od pušenja. Akcija pod nazivom «Život bez čika» provodi se u suradnji s klinikom za plućne bolesti. U toj se akciji učenike ne suočava toliko s teoretskim predavanjima o štetnosti pušenja, već s najočiglednijim posljedicama koje pušenje ostavlja na okorjele pušače. Šokantne slike i osobne ispovijesti pušača koji boluju od raka pluća i ostalih popratnih pojava pri tome su najjači argumenti protiv ove opasne ovisnosti.

Ispred glavnog ulaza u kliniku stoje trojica blijedih muškaraca u jogging odijelima i puše. To su pacijenti Klinike za bolesti pluća, koji se ovdje liječe od posljedica svoje ovisnosti o pušenju. Oko 60 učenika škole Dietrich-Bonhoeffer iz Weinheima na njima već jasno mogu vidjeti što cigareta radi od ljudi : ti muškarci izgledaju oronulo, na licima su usječene duboke bore, a koža i kosa imaju neugodan, nezdravi žućkasti ton.

15-godišnji Jens, jedan od učenika koji se nalazi u posjetu klinici, puši već gotovo godinu dana. Što on očekuje do ovog posjeta? Nema pojma, ali se nada da neće biti dosadno. Endoskopija pluća koju će učenicima pokazati osoblje klinike, može igledati prilično gadno.

Možda će on, gledajući te slike, pomisliti kako bi i njegova pluća mogla tako izgledati – a to i jest cilj projekta: navesti učenike da razmisle o tome kako se odnose prema svom zdravlju. U velikoj dovrani učenike već očekuje Michael Ehmann, koji je i sam prije bio pušač. On zna da se molbama i dobronamjernim primjedbama rijetko kada nekoga može odvratiti od pušenja. Zato se on u svom predavanju koristi vrlo konkretnim činjenicama - prije svega slikama, čija je poruka nedvosmislena: «Pušenje predstavlja najveći zdravstveni rizik u zapadnoj Europi, a vi ga možete izbjeći: hoćete li si zapaliti čik ili ne - o tome sami odlučujete. Ja se u tu vašu odluku neću miješati - ali jedno se moramo jasno razumijeti: volio bih da učenici dobiju kompletnu, 100 postotnu informaciju o pušenju i to na vrijeme, prije nego što za njih to postane pravi problem.»

Ehmann, koji je i sam otac dvoje djece, zna da se zabranama odozgo ne može puno toga postići. On već puni sat vremena govori učenicima o štetnosti pušenja, a učenici svo to vrijeme pažljivo slušaju.

Na kraju predavanja: šok - terapija sa slikama koje izazivaju gađenje: putem video snimke na dva ogromna platna za projekcije Ehmann prikazuje endoskopiju pluća. Radi se o pacijentici kod koje je rak pluća već u vrlo visokom stadiju. Liječnik koji će je operirati točno objašnjava što će sve poduzeti, te ženi koja je pod narkozom, gura u usta cijev, na čijem je vrhu pričvršćena kamera.

Nakon projekcije video snimke u dvoranu ulazi jedan suhonjavi muškarac kojemu je noga u gipsu. On se prilično sramežljivo osvrće po dvorani u kojoj su učenici i tada svi odjednom zašute. Ovaj 54- godišnjak ima rak pluća, a metastaze su se već proširile i na noge. On priča o svojoj ovisnosti o cigaretama. Prvu je cigaretu zapalio kad mu je bilo svega deset godina. Kasnije je pušio i po 60 cigareta na dan, a ni sada se ne može riještiti pušenja, bez obzira što ima tumor na bedru.

«Pitao sam – što mi je , a doktor mi kaže – tumor na nozi. Onda sam došao tu u Heidelberg kod jedne jako dobre liječnice koja mi je rekla: sada moramo napraviti probe tkiva, da vidimo jesu li i kosti već zahvaćene. To su mi napravili i nakon dva dana sam čuo da imam ..«

Tu ga je izdao glas i riječi: «rak na plućima» nije uspio izgovoriti, jer su ga oblile suze. Njegova je ispovijest učenike snažno potresla. Jensa je to upravo šokiralo:

«Sada ni u kom slučaju neću zapaliti cigaretu. Ovaj je stariji gospodin zaista djelovao potresno i moram iskreno reći da ne bih volio tako završiti. Ja ću prestati pušiti.»

Ovakve spontane odluke o prestanku pušenja potpuno su uobičajena reakcija koju Dr. Ehmann vrlo dobro poznaje: na žalost, mnogi pušači tu odluku nakon kratkog vremena – zaborave.