Bosanske vehabije u „svetom ratu“

Tri muškarca naoružana dugim cijevima nalaze se u improviziranom skloništu koji ih trenutno ne štiti od metaka nego od jarkog sunca. Iza njih, nezaštićena od sunčevih zraka, nalazi se kamena zemlja. Dvojica muškaraca su maskirani i vide im se samo oči. Trećem je lice naknadno kompjuterski zamagljeno kako se ne bi prepoznao. Jedan od ovih maskiranih koje prikazuje film, na perfektnom bosanskom jeziku poziva mlade Bošnjake da se pridruže „Alahovom Džihadu u Siriji“. Tamo su, kaže, muslimani potlačeni, a muslimanke silovane i to se ne smije samo promatrati prekrštenih ruku.

U međuvremenu ne prođe niti tjedan dana a da mediji u BiH ne prenesu bar jednu priču o lokalnom vehabiji koji je otišao u „sveti rat“. „Sigurnosne službe govore o 100 do 150 osoba koje su na ratištu u Siriji, kao i o 10 do 15 ljudi koji su tamo poginuli“, kaže za DW Esad Hećimović, novinar sarajevskog Oslobođenja. I tisak u regiji je, pozivajući se na izvore iz tajnih službi, još u rujnu prenosio kako je najmanje 140 radikalni salafista otišlo u Siriju iz Sandžaka, Kosova, Albanije, Makedonije i Crne Gore.

Rat doneo vehabizam

Rigidno tumačenje Kurana oličeno u vehabizmu pri tome nije u tradiciji prostora današnje Bosne i Hercegovine. Većina tamošnjih muslimana su suniti hanefitskog učenja koje vrijedi kao otvoreno i spremno na dijalog. Stoga su bosanski muslimani vrijedili kao liberalni, tolerantni i sekularni. „To se tumačilo i činjenicom da su muslimani dijelili svoj životni prostor s najmanje druga dva kršćanska naroda, Srbima i Hrvatima“, priča Hećimović. „U toj interakciji je kod svih došlo do drugačijeg tumačenja religije u odnosu na interpretacije koje se javljaju u područjima gde su pripadnici neke religije u apsolutnoj većini.“

Promjena se primjećuje u ratu koji je označio raspad SFR Jugoslavije, kada su umjesto suživota u prvi plan izbile razlike. Dok su se mnogi Bošnjaci radikalizirali, uvjereni kako će tako zaštiti svoje živote, iz inozemstva su stizali „originalni“ ekstremni muslimani – najčešće iz arapskih zemalja. „S jedne strane, tu su bili borci, radikalni islamisti koji su stizali kao pomoć za obranu jednog dela BiH“, kaže Igor Tabak, stručnjak za sigurnost hrvatskog portala obris.org. „Tu je i civilna komponenta kroz humanitarne zaklade koje su u cijelom svijetu pratile djelovanje Al Kaide i kroz diplomatsko i kulturno djelovanje pojedinih država“, nabraja Tabak za DW.

Vjeruje se da je najmanje 2.000 boraca iz arapskih zemalja bilo nazočno u BiH, neki od njih čak povezivani i sa Osamom bin Ladenom. Oni među njima koji su nakon Daytonskog sporazuma odlučili ostati, dobivali su putovnice nove države Bosne i Hercegovine. Od tada regrutiraju podmladak, uz pomoć saudijskih donacija grade džamije i šire vehabijsko tumačenje islama. Oni svoje viđenje islama ne zagovaraju nego ga nameću, često i agresivno. U početku lagano, a onda sve osjetnije njihovi stavovi prodiru u društvo. Tabak ukazuje da se danas u BiH slave neki muslimanski praznici koji se ranije nisu obilježavali a na ulicama se viđaju žene u hidžabu, što prije rata gotovo da nije bilo zamislivo. „Ove promjene ukazuju da se težište polako prenijelo sa stranaca na domaće stanovništvo koje je konvertiralo na neka tumačenja islama koja ranije nisu bila prihvaćena u ovim krajevima“, kaže on.

Povratak kući

Godine nakon rata donijet će i konfrontaciju sa Islamskom zajednicom BiH koja propagira umjereno tumačenje islama. Nakon intervencije službenog Sarajeva, iz brojnih džamija su povučeni vehabijski propovjednici, čime je presječen bitan način vehabijske propagande. Ali time je izgubljena i mogućnost utjecaja na one koji se radikaliziraju, upozorava Esad Hećimović. „Islamska zajednica nije pronašla pravi način komunikacije s radikalnim grupama koje su potpuno napustile džamije Islamske zajednice. Radikalne grupe iz kojih se regrutiraju borci za Siriju u biti uopće ne dolaze u vjerske objekte ove zajednice“, kaže ovaj poznavatelj situacije, dodajući da tako nastaje ozbiljan sigurnosni problem. Danas bosanske vehabije kritiziraju umjerene muslimane, a Islamsku zajednicu – koja rat u Siriji ne tretira kao vjerski nego kao politički sukob – neprijateljskom institucijom.

Sirijski rat je na Balkanu otvorio slično pitanje koje postavljaju i mediji na Zapadu kada primjerice mladi muslimani ili konvertiti iz Njemačke ili Belgije odu na sirijsko ratište. To pitanje nije koliko će njih otići u rat – u tome ih je uostalom pravno teško i spriječiti – nego što kada se s ratišta vrate kući. Očvrsli ratnici, do kraja utopljeni u radikalnu ideologiju i dobro povezani sa sebi sličnima iz raznih država. „Može se pretpostaviti da se oni koji na bojištu ne ostave život vraćaju još radikalniji i opasniji nego prije odlaska“, kaže Tabak. Hećimović dodaje da postoji strah od osnivanja terorističkih grupa u regiji, ali i opasnost po pojedine političare. Recimo po ministra policije BiH Fahrudina Radončića koji je inicirao zakon prema kojem je regrutiranje ljudi za rat u inozemstvu krivično djelo. Sličan zakon je u pripremi i u Srbiji.