Weihnachten Gefaengnis

Eva Schaaf od početka je željela ići iza zatvorskih rešetaka. Ona je evangelička svećenica i uvijek je ozbiljno shvaćala dio evanđelja u kojem se kaže: "Sjedio sam u zatvoru, a vi me niste posjetili." Zato se ona već 15 godina brine za duševni mir zatvorenika, i to pogotovo u vrijeme oko božićnih blagdana. To su dani kada mnogi zatvorenici pate od depresija. Tako je i u najvećoj zatvorskoj ustanovi njemačke savezne zemlje Sjevernog Porajnja i Vestfalije u Köln-Ossendorfu u kojoj trenutačno kaznu odslužuje 1.200 muškaraca i žena.

Male privatne katastrofe

"Pretjerana emotivnost koja vlada vani, taj teror konzuma koji je usko povezan s Božićem - sve to ovdje dolazi putem medija i budi dojam da se vani stalno nešto zanimljivo događa, da su svi sretni, da se ljudi sastaju i spokojno uživaju u svjetlosti svijeća. A ljudi u zatvoru su izolirani od svega toga", kaže svećenica Schaaf. Zato je za nju vrijeme božićnih blagdana pravo krizno razdoblje.

Na osam četvornih metara zatvorske ćelije odvijaju se male privatne katastrofe. Pogled na vlastitu sudbinu iznenada razbija unutarnje brane koje su dobro držale čitavu godinu. To se pogotovo događa ženama, u prvom redu majkama. Eva Schaaf objašnjava da zatvorenice pate od osjećaja krivnje jer su svojim djelima i odlaskom u zatvor nanijele bol svojoj djeci.

"Mama, tako si mi nedostajala!"

Zidovi u ženskom dijelu zatvora svježe su obojeni sunčano žutom bojom kako bi se unatoč rešetkama na prozorima stvorio ugodan dojam. No, Mariji Olivar to ne pomaže. Ta 40-godišnja žena iz Dominikanske Republike svim silama pokušava zadržati kontrolu nad svojim osjećajima. Ovo je drugi Božić bez njezine djece. Dvoje starijih su već odrasli, no 11-godišnji sin računa dane do povratka majke iz zatvora. Maria Olivar kaže kako se nadala da će dobiti dopust preko Božića i da je to obećala sinu kada ju je prije dva tjedna posjetio u zatvoru.

"Prošle je godine bio nesretan i sam sa svojim ocem. Rekao mi je: "Mama, tako si mi nedostajala. To nije bio nikakav Božić jer ti nisi bila tu", priča Maria Olivar. Ona je godinu i pol u zatvoru. Za trgovinu drogama dobila je četiri godine koje smatra pravednima. No, ono što ju psihički uništava je odvojenost od djece. Ona kaže da je svjesna toga da mora iskupiti svoju krivnju, ali da joj je najgora kazna to što ne može vidjeti svoju djecu.

Zaborav uz akcijske filmove i komedije

Margret Kalscheuer već 26 godina radi kao psihologinja u zatvoru, a zadužena je za muške zatvorenike. Mada kaže da je kod muškaraca emocionalna situacija uoči Božića manje dramatična nego kod zatvorenica, ona ističe da u obzir nikako ne bi došlo cjelodnevno puštanje božićnih pjesama preko razglasa. Za zatvorenike su ovo dani kada si vrijeme krate gledanjem akcijskih filmova i komedija ili noćnim razgovorima kroz prozorske rešetke.

Margret Kalsceuer ističe da su u načelu dovikivanja po noći s prozora na prozor zabranjena, ali da je ovih dana za neke zatvorenike koji se psihički loše osjećaju od izuzetne važnosti spoznaja da je u ćeliji pored njih netko tko ih dobro razumije. Zato je i premještanje iz zatvora u zatvor uoči Božića dodatno opterećenje za zatvorenika, jer je za njega zatvor u određenom smislu njegov dom.

Božićni paketi bez romantike

Telefonski razgovori smiju se voditi svakih dva tjedna, a mjesečno su dopuštena maksimalno tri posjeta. Zato se u zatvoru i te kako cijeni komunikacija putem pisama ili razglednica, koja je izvan zatvorskih zidina skoro izumrla. Zatvorenici puno pišu, a svako pismo izvana predstavlja pravi poklon.

Naravno, najviše se raduju pravim božićnim paketima. Najveća dopuštena težina je pet kilograma. Svi vole dobiti kavu i cigarete - i alkohol bi bio poželjan, ali to je zabranjeno. Otvaranje božićnih paketa nema ničeg zajedničkog s romantikom ispod božićnog drvca. Svaki paket već je prošao detaljnu kontrolu zatvorskih čuvara, pa darovi obitelji često na cilj stižu već raspakirani.

Kćerka kao nadomjestak za majku

Vani pred ulazom u dio zatvora za posjetitelje čeka Eva, 26-godišnja kćerka Marije Olivar. Ona stotinu kilometara koji ju odvajaju od zatvora prevaljuje što je češće moguće. Već godinu i pol Eva je nadomjestak majke za svog malog brata. Ona to vrlo rado čini, ali i za nju je to često dodatno opterećenje jer i sama ima trogodišnje dijete.

Njezin najveći problem nije majčina zatvorska kazna, nego ono što bi poslije toga moglo uslijediti. Naime, protjerivanje majke iz Njemačke. Konačna odluka još nije donesena. Eva unatoč tome ne gubi nadu i kaže: "Cijelim srcem se nadam, jer mi majku trebamo ovdje, kod nas."