Božićno drvce kao dio "eventa"

Meinholf Mütherich nerado govori o "industriji" kad je u pitanju njegova tvrtka koja se bavi uzgojem i prodajom božićnih drvca. On radije govori o "poljoprivrednom dobru". No preko 800.000 biljaka koliko se nalazi na ukupno 100 hektara površine više govori o masovnoj proizvodnji nego o kućnoj radinosti. Prodaja božićnih stabala je sa 450 milijuna eura prometa u Njemačkoj postala važna gospodarska grana.

Romantična poimanja o snijegom prekrivenim jelama i smrekama koje glava obitelj siječe u šumi i donosi u idilu predbožićnog doma stvar su prošlosti. U borbi za kupce prodavači božićnih drvca su se okrenuli onome za čim posežu mnogi trgovački lanci: od obične kupovine načiniti doživljaj ili, kako to danas kaže: "event".

Zabavni park

Jedno od mjesta gdje se nabavka neizostavnog božićnog dekora pretvara u event je i prodajno mjesto Meinholfa Müthericha na rubu grada Overatha. Smješten u Porajnju u blizini velikih gradskih središta poput Kölna ili Düsseldorfa ali dovoljno duboko u zelenilu u prirodi da bi gradski kupci mogli govoriti o "izletu", prodajni centar nudi sve što jedna obitelj može poželjeti. Ovdje čitava obitelj samo može uputiti u dubinu rasadnika i sama posjeći "svoje" drvce. Nakon toga djeca se mogu igrati na insceniranom gazdinstvu, valjati po sijenu ili čak jahati na ponijima dok roditelji uživaju u kuhanom vinu i kobasicama.

Frank Zehrer već treću godinu dolazi zajedno sa suprugom i dvoje djece. "Ovo je super prilika da zajedno odemo u šumu i sami izaberemo stablo. U međuvremenu mi i moj osmogodišnji sin u tomu može pomoći. A nakon toga se na ovom ugodno uređenom terenu možemo i zabaviti", kaže Frank Zehrer. Prodajni centar zaista više nalikuje zabavnom parku nego mjestu na koje ljudi svrate kako bi kupili božićni dekor. Na parkiralištu gužva kao na parkiralištu kakvog šoping centra uoči Božića. Redari u signalnim reflektirajućim prslucima upućuju vozače. Iza parkirališta se nalaze ogromni šatori s ugostiteljskom ponudom. Na ulazu pozdravlja obavezni Djed Božićnjak. Drugi, ne manji šator, je rezerviran za božićne proslave tvrtki iz bliže i dalje okolice. U šatoru već jedna lokalna tvrtka slavi. Nakon slavlja, ukoliko još budu mogli stajati na nogama, gosti mogu kupiti i božićno drvce.

Božićni sajam usred rasadnika

Pravi event za kupce nastaje tek na putu prema šumarku tj. rasadniku koji je zapravo jedan veliki božićni sajam. Na svakih par metara prodavači u povijesnim odorama prodaju sve ono što bi moglo imati neke veze s Božićem i blagdanima: figure od drva, stolne ukrase, sitne poklone. Sve iz kućne radinosti. Nekoliko metara dalje, usred zimzelenog rasadnika, stoje drvene kućice s gastronomskom ponudom gdje se ne nudi samo jednostavni "fast food" poput kobasica nego i malo rafiniranija sezonska jela poput okruglica u umaku od lisičarki ili originalna tirolska savijača od jabuka. Unajmljivači prodajnih mjesta nisu baš sigurni da li je rasadnik pravo mjesto za božićni sajam. No važno im je jedno: da u ovih par tjedana dobro zarade. Mnogi od njih su uzeli neplaćeni odmor kako bi se okušali u trgovini ili ugostiteljstvu.

Vlasnik rasadnika Meinholf Mütherich je već odavno shvatio da se od prodaje božićnih drvca može dobro zaraditi ali da se popratnim programom može zaraditi još više. Uzgoj i prodaja božićnih drvca je nesiguran posao, ovisi o mnogim čimbenicima a najnesigurniji je čimbenik vremena. Jer od trenutka u kojem se drvce zasadi pa do sječe prođe 12 godina. U današnje vrijeme kada se trendovi na tržištu mijenjeju svake sezone planiranje 12 godina unaprijed se čini gotvo nemogućim. "Da sam prije 12 godina znao da će kavkaska jela danas biti tako popularna ne toliko sadio ostale sorte", žali se Mütherich.

Problemi s ekološkim ovcama

Masovna "proizvodnja" božićnih drvca ima i svoju crniju, ekološku stranu. U Sauerlandu, brdovitom području istočno od Porajnja, gdje se posiječe 10 milijuna od oko 30 milijuna božićnih drvca koliko ih se godišnje proda u Njemačkoj, posljedice ove monokulture na nekim mjestima su već više nego očite. "Uzgoj je usko povezan s velikim količinama kemikalija. Prije svega sredstvo za uništvanje korova glifosat se smatra kancerogenim", kaže Matthias Scheidt iz udruge "Sauerland bez otrova". Zaštitnici okoliša zahtjevaju zabranu herbicida i upotrebu biološki prihvatljivijih mjera poput upotrebe ovaca koje bi pasle korov. Predlažu čak i uvoz jedne posebne sorte ovaca iz Danske koje brste samo korov a mladice zimzelena ostavljaju na miru. Kao potporu svojoj inicijativi već su započeli sa sakupljanjem potpisa.

Meinholfu Mütherichu kao predsjedniku Pokrajinske udruge uzgajivača božićnih drvca su kritike ekoloških grupa poznate. Poznate su mu i ovce iz Danske s kojima je njegova udruga eksperimentirala prije nekoliko godina - s poraznim rezultatom. "Ovce su ispočetka zaista pasle samo korov i travu. No nakon nekog vremena su počele brstiti i zimzelen", kaže Mütherich. Drugi problem je i cijena "ekoloških" božićnih artikala. Dok ekološke udruge drže da drvce uzgojeno bez herbicida i pesticida ne mora pod svaku cijenu biti skuplje od "običnog", uzgajivači su tu potpuno drugačijeg mišljenja. "Ekološka drvca su gotovo dvostruko skuplja u proizvodnji i to se mora odraziti na konačnu cijenu", smatra Mütherich.

U međuvremenu prodaja u Overathu polako doseže vrhunac. Najveći utržak sa posiječenim drvcima se očekuje u tjednu uoči Božića jer svi žele poklone ispod što svježijeg drvca.

Autori: Marco Müller/ Nenad Kreizer

Odg. ur.: S. Matić