1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Brod i brodograditelj s dušom

12. lipnja 2009

U Hrvatskoj se sve manje rade drveni brodovi. Tu je tradiciju sve teže očuvati. Jedan od rijetkih koji se odupiru prodoru plastike je Mladen Ušković, brodograditelj iz Brbinja na Dugom otoku.

https://p.dw.com/p/I7Ua
Drvena pasara
Drveni čamacFoto: DW
Brodograditelj Ušković
Mladen UškovićFoto: DW

Brodograditelj Mladen Ušković iz Brbinja posljednji je brbinjski kalafat. Nekada ih je u ovom malom mjestu na Dugom otoku bilo čak 18, postojala su tri škvera. Danas je ostao samo jedan kalafat koji se prisjeća svojih početaka: „Rođen sam prije 65 godina na Dugom otoku gdje sam u obiteljskoj tradiciji nastavio zanat jer to mi je još u mami bilo suđeno, da budem brodograditelj kao jedinac, morala se tako nastaviti tradicija.“

Posao je vrlo zanimljiv, kreativan, rekreativan, tu nema mjesta ni pretilosti, ni porocima, kaže Mladen Ušković i žali što je danas malo tko više zainteresiran za ovaj posao. Brodogradnja na ovim prostorima odnosno kalafati, pomalo su potisnuti u drugi plan u naletu novih tehnologija.

Živi spomenik

Mladen Ušković podsjeća na obiteljska brodogradilišta od Murtera, Betine do Dugog otoka. Kaže kako su rijetka u funkciji. Većinom su to spomenici vremena, ističe posljednji brbinjski kalafat. Njegov škver nije samo spomenik, on radi i danas. Za njega je gradnja brodova puno više od posla.

Traditioneller Bootsbau in Kroatien, dramatischer Rückgang der Aufträge
Dramatičan pad narudžabaFoto: DW

Ljeti, kada Brbinj posjete brojni turisti, škver Mladena Uškovića nezaobilazan je. On sam u šali kaže kako je za turiste njegov škver poput katedrale. „Pa rekao sam, jednoga dana kada više ne budem radio, stat ću na vrata i reći - dajte mi za kavicu ili pivicu, ali ugasiti ga neću. Tu je dosta potrošeno znoja, ali i lijepih radosti. Još uvijek je on aktivan, godišnje se napravi jedan brod, imamo jedno meko spuštanje prema penziji i mirovanju“, kaže Ušković dodajući da on radi i kao liječnik, jer se uvijek nađe neki brod kojem je potreban popravak.

Otac više od 100 brodova

Ušković je 41 godinu brodograditelj – bez ijednog dana godišnjeg odmora, ali na sreću, kaže, i bez dana bolovanja. Mladen Ušković je u svom životu predano radeći napravio čak 117 brodova. Kaže kako bi rado nekoga učio jer sve se manje zna o gradnji drvenih brodova. Ipak, sam nema nasljednika. On i njegova supruga Elda imaju četiri kćeri na koje je jako ponosan i koje već i same imaju djecu i obitelji. A što bi bilo kad bi bilo…? „Mislim da sam imao sina vjerojatno se ne bi bavio brodogradnjom jer je teško živjeti na otoku i baviti se brodogradnjom, ali sam siguran u to da bi znao napraviti brod, to bi ga naučio i bio bi brodograditelj ne po profesiji nego po emocijama i naslijeđu. Volio bi da zna napraviti brod, a to bi sigurno naučio od mladosti.“

Traditioneller Bootsbau in Kroatien, historische Aufnahmen der Bootsbauer
Povijesne snimke Brbinjskih brodograditeljaFoto: DW

I domoljubna djelatnost

Kalafat mora biti žilav. Stari kalafati uvijek su govorili - ovo što ćeš kod nas naučiti ne piše u knjigama, priča Ušković i prisjeća se da su u Brbinju nekada bila tri brodogradilišta. A danas vlada plastika koju je puno jednostavnije održavati. Pojedini otoci su imali kalafate, neki nisu. Brodogradnja je sinonim za mjesto Brbinj. Svi su od toga dobro živjeli i školovali djecu: „Mislim da je ta djelatnost i nekako domoljubna, jer toliko je zadržala obitelji, djece na ovom prostoru da bi demografska slika sigurno bila drukčija da nije bilo kalafata, otisnuli bi se u tuđi svijet kao što su neki drugi koji nisu imali svoje profesije ili zanata.“

Plastika i druge tehnologije danas su potisnule drvo, priča Mladen Ušković no smatra kako će uvijek biti onih koji će guštati u gradnji drvenog broda. Jer drveni brod, za posljednjeg brbinjskog kalafata Mladena Uškovića, više je od broda: „Uvijek se netko nađe tko napravi drveni brod, koji uživa. To je brod koji ima dušu, koji treba njegovati poput svoje gospođe.“

Autorica: Ivana Zrilić

Odgovorni urednik: A. Šubić