Bruxelles nije dorastao izazovu
Na ovom summitu EU-a nije se više radilo o političkim sitnicama već o „povijesnom izazovu za Europu“, kako je formulirala Angela Merkel. Nažalost, summit je pokazao da šefovi država i vlada Europske unije nisu dorasli izazovu – izbjegličkoj krizi koja je tu oko nas. U odnosu na prethodni krizni summit, prije tri tjedna, nije bilo napretka. Naprotiv, umorni apeli da se barem provedu financijske odluke s prethodnog summita, nisu mogli sakriti činjenicu da je u politici prema izbjeglicama jaz između tabora postao još dublji.
Dok se tisuće izbjeglica u Bruxellesu, Berlinu ili Calaisu smrzavaju provodeći noći u improviziranim logorima, gospoda državnici raspravljaju u udobnim prostorijama o uzrocima bijega, sporazumima o vraćanju izbjeglica, o fondovima pomoći za Afriku, koji su ionako prazni. Kao da sudionici summita još nisu shvatili da u srednju Europu preko Grčke i balkanskom rutom dnevno stiže na tisuće novih izbjeglica. Sada se mora nešto učiniti. Ne idućeg mjeseca ili godine. Postoje prvi koncepti, ali njihova realizacija je prespora.
Nesloga na više razina
Mnogi dijelovi tih nacrta nisu međusobno usklađeni. Što vrijedi toliko spominjana zaštita vanjskih granica kada nije jasno tko će onda skupljati i raspoređivati izbjeglice? Od kakve je koristi registracija izbjeglica na neuralgičnim točkama izbjegličkog puta ako uz njih ne postoje sabirni centri u kojima bi se odlučivalo tko može dalje, a tko se mora odmah vratiti? Tko želi zaštititi granice mora odobriti tranzitne zone na njima. Tko odbije zahtjeve za dodjelu azila mora te ljude vratiti kući. Tranzitne zone se moraju nadzirati, jer bi inače svaki tražitelj azila bio u stanju zaobići ih. Za tako nešto su potrebni osoblje i novac. Međutim, članice Europske unije se do sada nisu složile ni oko koncepta ni oko financiranja.
Niz istočnoeuropskih država načelno odbija primiti izbjeglice. Ostali se ne žele potpuno ograditi ali su sretni da je Njemačka ponijela najveći teret. Čak je primjetna i zluradost, jer je vječno uspješna i moćna „kraljica Europe“ Angela Merkel odjednom izložena pritisku velikih problema. Ponetko se potajno nada da će Angela Merkel pod tim pritiskom popustiti u nekim drugim pitanjima ako želi provesti svoj koncept rješavanja izbjegličke krize.
No, ima li ona zaista neki plan? U međuvremenu su u Bruxellesu mnogi počeli sumnjati u to. Njemačka kancelarka je doduše izjavila da je Dablinski sporazum nadiđen, ali nije ponudila alternativu. Prema tom sporazumu već 25 godina važi pravilo da je za izbjeglice nadležna ona zemlja u kojoj su oni prvi put stupili na tlo Europske unije. Bavarska, kao njemačka federalna jedinica, inzistira na tome da se to pravilo primijeni u odnosu na susjednu Austriju i da se izbjeglice vrate tamo. Mađarski premijer Viktor Orban se prilikom podizanja žičane ograde na granici također poziva na važeću pravnu regulativu Europske unije. Premda je on oličenje nesnošljivosti prema strancima, on je našao točku iz koje može legalno djelovati. On radi to što bi Europska unija uradila na vanjskim granicama Grčke i Italije – uvodi tranzitne zone i osigurava granicu prema Srbiji. Poljska i Češka mu šalju svoje policajce kao pomoć.
Prijeti eskalacija na Balkanu
Međutim, sada prijeti eskalacija izbjegličke krize na Balkanu. Mađarska, prijeti da će zatvoriti granicu prema Hrvatskoj kako bi spriječila prolaz izbjeglica. To bi moglo dovesti do kaosa u Hrvatskoj, ili do preusmjeravanja izbjeglica prema Sloveniji i Austriji. Mađarska je zatražila od Grčke da konačno počne postupati po Dablinskom sporazumu i da se sama pobrine o izbjeglicama. Atena ne namjerava to prihvatiti i htjela bi da dobije veću novčanu pomoć za svoje otoke.
Pritisnute nevoljom članice Europske unije pokušavaju neke zadaće prebaciti na Tursku. Ankara bi trebala zadržati izbjeglice u zemlji, suzbiti krijumčarenje ljudi i osigurati svoje granice. Razumljivo, cijena takvih turskih usluga je velika. Europska unija je spremna platiti je, ubrzati uvođenje bezviznog režima za turske građane i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana tretirati kao čistog demokrata. U Bruxellesu se nadaju da će unutarnja svađa oko izbjeglica biti završena ako se problem prenese izvan granica Europske unije.
Sve to nije ni u kakvoj vezi s europskom solidarnošću. Promijenimo li donekle iskaz njemačke kancelarke onda se sve to može ovako izraziti: Ako zakaže zajednička politika prema izbjeglicama, zakazat će Europska unija.