Burna je godina pred Hrvatskom

Ako je 2017. bila godina Agrokora, izgledno je da će 2018. biti prva godina u kojoj Agrokora više neće biti, barem ne pod tim imenom. A da će oko Agrokora biti burno, pokazao je kraj 2017. Završna bitka u kojoj će se svi boriti protiv svih, ali i sklapati do jučer nemoguća savezništva tek je počela i, iako je nagodba među vjerovnicima baš svima njima u interesu, nije sigurno da će do nje i doći.

Prvi nacrt prijedloga restrukturiranja, a time i obris nagodbe već je izazvao teatralne izljeve bijesa kod dobavljača, ali realno, njihov je jedini adut prijekid isporuke njihovih roba Konzumu, što bi velikom dijelu njih naštetilo jednako koliko i samom Agrokoru čiji su, zapravo, sada djelomični vlasnici, pa bi samima sebi zapravo pucali u nogu dva puta. A pitanje je koliko će se njihovo jedinstvo održati kada budu stavljeni u poziciju da moraju birati između svojih financijskih interesa i solidarnosti s kolegama.

Kockari u akciji?

Manjinski dioničari Agrokorovih kompanija čijim se dionicama trguje na burzi također se bune zbog toga što će, vjerojatno, izgubiti sve. Ostaju im tužbe za naknadu štete s malim izgledima, no činjenica da je promet upravo tim dionicama zadnjih dana 2017. godine ogroman, a da cijena nekih od njih čak i raste nakon ogromnog pada 22. prosinca, pokazuje da 'kockara' ne nedostaje, ali i da netko računicu (makar i pogrešnu) ima.

Nastavit će se i međunarodna pravna bitka s ruskim Sberbankom koji unatoč nešto pomirljivijim tonovima koji su stigli iz Moskve pred kraj godine još ne odustaje od pokušaja da svoja potraživanja od Agrokora naplati zapljenom imovine koncerna u inozemstvu.

Državu čeka i sudska bitka s nekad najmoćnijim gospodarstvenikom Ivicom Todorićem. Prvo oko njegovog izručenja u Hrvatsku, a zatim i u dokazivanju malverzacija i upropaštavanju Agrokora.

Konzum je najveći problem

Usred svega toga, Izvanredna uprava na čelu s Antom Ramljakom, odlučna je do 10. travnja, kada istječe njezin mandat prema Lex Agrokoru, vjerovnicima dati konačni prijedlog nagodbe. Taj se rok eventualno može produljiti za još tri mjeseca, no nakon toga će ili postojati novi Agrokor (vjerojatno pod nekim drugim imenom) ili će krenuti stečajevi svih pojedinih tvrtki iz njegova sastava, a vrlo vjerojatno i lančano urušavanje još mnogih drugih tvrtki.

Uspije li nagodba i osnuje li se taj novi Agrokor u rukama vjerovnika, prema prvom prijedlogu restrukturiranja, u njemu bi bile proizvodne tvrtke, ali i Konzum, što je prema mišljenju poznatog hrvatskog ekonomista dr. sc. Željka Lovrinčevića greška. „Osobno mislim da će Konzum biti prepreka u tom novom, smanjenom Agrokoru. Svaki pokušaj održavanja Agrokora kao cjeline s Konzumom će biti problematično. Prvo je trebalo riješiti Konzum, jer ovako neće funkcionirati,“ kaže za Deutsche Welle Lovrinčević. Pojašnjava da će Konzum vrlo brzo trebati pomoć, jer ima nemilosrdnu konkurenciju koja je otišla daleko ispred njega u razvoju logistike, distribucije, prodajne mreže, dok je Konzum sve to posljednjih godina zapostavio.

Uvođenje eura i rješavanje vlasništva INA-e

Lovrinčević kaže da bi u makroekonomskom smislu u 2018. godini najvažnija stvar trebala biti podnošenje zahtjeva za uvođenje eura, oko čega se nada da će biti političkog suglasja, a osim Agrokora ističe i rješavanje vlasničke strukture INA-e, odnosno rješenje odnosa s Molom. Iako je hrvatska Vlada prije godinu dana najavila da će Hrvatska otkupiti Inu od Mađara, vjerojatniji je ulazak novog strateškog partnera, smatra Lovrinčević.

Upozorava i da će se nastaviti trend iseljavanja, zbog čega će Vlada morati olakšati useljavanje sklapanjem bilateralnih ugovora sa zemljama iz kojih dolazi radna snaga, a to su uglavnom zemlje u okruženju.

Tko će se htjeti useliti u Hrvatsku?

„Dok god se ne uspostave neki stabilni izgledi za zaposlenje i život općenito, nastavit će se iseljavanje iz Hrvatske i to prvenstveno onih u primarnoj radnoj dobi (od 25 do 45 godina). Vlada djelomično može ovo ublažiti odobravanjem dodatnih dozvola za strane radnike, ali pitanje je do kada će i oni biti zainteresirani za rad u Hrvatskoj“, kaže pak dr. sc. Iva Tomić, također s Ekonomskog instituta Zagreb. Ona smatra da bi se tržište rada trebalo dodatno dinamizirati u 2018., ali kaže da se uz postojeće pretpostavke ne očekuje značajan rast zaposlenosti jer je nezaposlenost strukturnog karaktera. „Dok potražnja za radom konstantno raste, zapošljavanje ide sporo ili nikako. Kao glavni razlog za to se navodi nedostatak adekvatne radne snage na tržištu rada. Nedostatak takve radne snage u pojedinim sektorima može priječiti normalno odvijanje poslovanja, daljnje investicije, što se posljedično može odraziti i na ukupni gospodarski rast."

Tomić upozorava da u 2017. godini nije bilo značajnijeg povećanja plaća u sektorima u kojima nedostaje radne snage, a da drugi način rješavanja problema nedostatka adekvatne radne snage – obrazovanje i obučavanje – traje, te da radnici nisu dovoljno spremni na prekvalifikacije.

Optimistična predviđanja…

Ipak, ističe da su osnovna predviđanja za 2018. prilično optimistična. „I dalje očekujemo rast osnovnih ekonomskih pokazatelja uz daljnju konsolidaciju javnih financija. Međutim, svjesni smo mnogih rizika koji prijete ostvarenju optimističnih predviđanja. Prije svega, tu je situacija u Agrokoru o čijem konačnom načinu rješavanja bi moglo ovisiti puno toga. Tu su i ogromni dugovi u zdravstvenom sektoru, tužbe banaka u slučaju „franak“, ali i u slučaju „Agrokor“, restrukturiranje duga Hrvatskih željeznica, konačna odluka o kupnji dionica INA-e, ali i vanjski rizici, kao što je, primjerice, potencijalni rast kamata u Europskoj uniji“, navodi Tomić.

… i bolno suočavanje sa stvarnošću

A upravo to kao glavni problem vidi neovisni ekonomski analitičar Domagoj Mihaljević. „Hrvatska je mala ekonomija ograničena fiskalnim i monetarnim pravilima Europske Unije. Ali problem je zapravo da čak i onda kada postoji određena prilika djelovanja, naši političari nisu sposobni ni misliti na razvojnu polugu razvoja, a kamoli nešto i učiniti.“

To je, kaže, po ekonomskoj inerciji Hrvatsku pretvorilo u isključivo turističku destinaciju ovisnu o širim europskim kretanjima. „Dok god su ta kretanja stabilna, hrvatska ekonomija imat će prinose od turizma i od toga će veći dio zemlje životariti, bilo kao jeftina radna snaga u kafićima i hotelima ili kao sitni iznajmljivači na crno. Kad se dogodi kriza na emitivnim tržištima, slijedit će bolno suočavanje s realnošću“, zaključuje Mihaljević.