Ciljna skupina migranti: kupovina na granici

Ponekad budućnost ovisi o komadu papira, dokumentu, ovjerenom pismu koje se negdje pod svaku cijenu mora predočiti. Točno 200 metara od graničnog prijelaza između El Pasa u Teksasu i Ciudad Juareza u Meksiku trgovina "Selecto Services" nudi ove usluge.

"Morate li otisnuti svoj dokument I-94? Mi ćemo vam pomoći ovdje", stoji na transparentu na sivom balkonu. Sve je na španjolskom, ciljna skupina je jasna. Dokument I-94 je dokument za ulazak u SAD (i izlazak) i kao i sve druge ponude, bilo da se radi o javnobilježničkim uslugama, prijevodima ili uslugama dostave unutar SAD-a, usluge su usmjerene na migrante. Prvi korak u novi život ponekad počinje telefaksom ili jednostavnim ispisom.

Pad prometa tijekom pandemije

2019., prije pandemije, 22 milijuna automobila i 7,2 milijuna pješaka prešlo je ovu granicu. U prvoj godini pandemije, 2020., robna razmjena između dvaju pograničnih gradova pala je za 60 posto i bila je pala na protuvrijednost od 512 milijuna eura. Situacija se sada oporavila, što je sreća za trgovce s obje strane granice.

Unatoč tome, i dalje postoji podjela u vezi s pandemijom: maske se moraju nositi južno od granice, ali ne više u El Pasu. Naravno, ovdje su u prodaji maske za one koji planiraju jednodnevni izlet.

Mikroekonomija s jasnom ciljnom skupinom

Nekoliko metara dalje od telefaks-servisa u ulici El Paso, što je ujedno i naziv cijeloga gradića na jugu Teksasa, razvila se mikroekonomija koja nudi sve onima koji tek dolaze s druge strane granice, nudi im ono što im je hitno potrebno. Prijevoz, telekomunikacije, odjeću: stvari koje ponekad mogu biti presudne. Nekoliko tvrtki nudi autobusni prijevoz do raznih američkih metropola.

"Suprotno onome što neki političari tvrde, ovdje nema invazije. Ljudi koji dolaze ovamo gotovo svi imaju jasnu destinaciju i putuju odavde u cijelu zemlju. Obično ne ostaju u El Pasu. Ovo je ogromno raskrižje", kaže Marco Raposo iz biskupije El Paso u razgovoru za Deutsche Welle. Njegov odjel brine o pristiglim migrantima.

Prije ulaska u autobus mnogi kupuju novu odjeću ako je sadašnja poderana od dugog putovanja. Cijena tri paketa košulja kreće se već od 5 američkih dolara, a cipele od 4 dolara. Mnoge trgovine su u rukama Amerikanaca azijskog podrijetla, očito s izravnim vezama s jeftinim tvornicama u Kini ili Bangladešu.

Suštu suprotnost susrećemo nekoliko ulica dalje, gdje rezervacija stola u restoranu u središtu El Pasa ponekad zna koštati i do 125 dolara po osobi, što je migrantima nedostupno. Ovdje se obrok "meksičke ulične hrane" može dobiti za tri dolara. I plaća se gotovinom, a ne karticom.

Sušta potreba, a ne šoping užitak

Ova mikroekonomija ima gotovo ekskluzivnu klijentelu. Rijetko koji turist ili žitelj El Pasa druži se s posjetiteljima. Ovdje se ne radi ni o šopingu iz užitka. Ovdje se radi o brzim, nužnim poslovima na putu do nekog mjesta. "Migranti vrlo često imaju jasan plan. U kontaktu su s rodbinom u nekom američkom gradu, žele raditi što je brže moguće, a da bi to učinili moraju obaviti nekoliko stvari na licu mjesta", kaže Raposo.

Ista slika s druge strane granice. U Ciudad Juarezu u sjevernom Meksiku cilj je završiti posljednju etapu na putu za SAD. Zadnjih nekoliko metara prije "Puente Internacional Paso del Norte", graničnog mosta, nalaze se bezbrojne mjenjačnice u kojima oni koji dolaze mogu zamijeniti svoju domaću valutu za dolare. Za mnoge je ovo prvi reality šok, dolar je ovih dana jači nego ikada.

Za gotovo 20 meksičkih pezosa se dobije tek jedan dolar. Mnoge obitelji se ovdje još jednom opskrbe, jer samo 200 metara dalje život je znatno skuplji. S iznimkom trgovačke ulice u El Pasu gdje se ponovno mogu osjećati kao kod kuće.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu