Cipar - raj za mladence

Juliya i Elias jedan su od pet parova koji će se istoga dana vjenčati u matičnom uredu Larnake - i to je uobičajeni "promet" u tom gradskom uredu. Juliya je Ukrajinka, Elias Libanonac iz Bejruta. Upoznali su se prije godinu dana u Egiptu i zaljubili "do ušiju". Odlučili su se vjenčati na Cipru iz jednostavnog razloga što u Libanonu nema civilnog braka. Juliyi, pak, samo takav brak mogu priznati u Ukrajini. Cipar im je stoga bio najbrže i najlakše rješenje - u Larnaki će se vjenčati u matičnom uredu i dobiti potrebnu potvrdu, a u Libanonu će se, kažu, vjenčati u crkvi.

Česti gosti iz Izraela

Romantični razlozi nisu doveli ni Kim Slevin i njezinog odabranika srca u matični ured u Larnaku. Tamo su stigli direktno s aerodroma na koji je sletio avion iz njihovog grada Tel Aviva, udaljenog samo pola sata leta od grada u kojem će se vjenčati. I mladoženja i mlada su Izraelci, ali majka mladenke nije židovka, pa ni mlada, prema ortodoksnom židovskom pravu, nije židovka - i ne može se vjenčati u Izraelu. Ni u toj zemlji, naime, baš kao ni u Libanonu, nema civilnog vjenčanja, ali se ono priznaje. Kim je ogorčena. Ona živi u Izraelu, tamo je odslužila vojsku, a mora se vjenčati na Cipru. "To nije fer", kaže i traži da se promijeni zakon. Pritom još, kako upućuje njezina majka, može biti sretna što se zaljubila u mladića koji ne potječe iz neke konzervativne obitelji - da je to slučaj, imala bi velikih problema. To konkretno znači da bi morala službeno konvertirati, što ne podrazumijeva samo kuhati i jesti košer, već dvije godine učiti i prakticirati sva ortodoksna židovska pravila. U početku je Kim i razmišljala o tome da to učini, ali je shvatila da bi to značilo previše odricanja i muke, te da je puno jednostavnije sjesti u avion i otići se vjenčati na Cipar. Stotine mladih Izraelaca godišnje čine to isto - jer jedan od partnera nije židov ili nije vjernik.

Unosan posao

Cipar je izlaz za mnoge interkulturalne parove. Tamo se vjenčanje može obaviti u roku od 24 sata - brzo i jednostavno, bez birokratskih prepreka. Zadovoljna je i jedna i druga strana - mladenci sklapaju brak, a Ciprani dobar posao. U lipnju je tako masovno vjenčanje 150 parova iz Izraela ušlo u Guinessovu knjigu rekorda.

Gradonačelnik Larnake Eleftherios Embedoklis se hvali da njegov okrug godišnje zarađuje oko 150.000 eura na vjenčanjima, te da ta zarada svake godine raste. Njegov grad se polako "specijalizira" za vjenčanja s ponudama za svačiji ukus - i džep. Na Cipru se može organizirati vjenčanje pod vedrim nebom ili u hotelu s četiri zvjezdice.

Karen Kang i njezin budući suprug su se odlučili za vjenčanje kao iz ljubavnih romana - pod baldahinom okruženim palmama. Oni su iz Velike Britanije i za vjenčanje iz svojih snova su platili 10.000 eura - zajedno s baldahinom i fotografom. Cipar je, kažu oni, savršeno mjesto za vjenčanje - sunčano je gotovo cijele godine, iz Europe put nije dalek, a papirologija je potpuno jednostavna.

Karen i njezin suprug mogli su se bez problema vjenčati i u svojoj domovini, oni su izabrali Cipar iz romantičnih razloga. Većina parova koja se odluči izreći sudbonosno "da" pred matičarem u Cipru, međutim, čini to na žalost jer u njihovoj domovini taj čin priječe vjera ili tradicija.

Autori: A. Kasiske/ D. Dragojević

Odg. ur.: S. Matić