"Crna Gora se mora suočiti s ratnim zločinima"

Iako Crna Gora, službeno, nije bila u ratu, na njenom teritoriju ipak su počinjeni ratni zločini. Tako su, na primer, domaći Muslimani-Bošnjaci protjerani iz Pljevaljske Bukovice, u mjestu Kaluđerski laz ubijeno je šest izbeglica s Kosova, mučeni su hrvatski zarobljenici u logoru “Morinj“ u Boki Kotorskoj. Najveći zločin je svakako hvatanja i deportacija oko 150 izbeglica iz Bosne i Hercegovine od strane snaga Radovana Karadžića u proljeće 1992. godine. Većina tih izbeglica kasnije je ubijena.

“Ipak će se jednog dana odgovarati za zločine“

Slobodan Pejović, nekadašnji inspektor crnogorske policije u Herceg-Novom i ključni svjedok na suđenju optuženima za ovaj zločin, rekao je da su neke izbeglice ubijene i na prostoru Crne Gore. O tome crnogorsko tužiteljstvo nikada službeno nije pokrenulo istragu, a Pejović je desetak puta fizički napadnut. “To zapravo i ne čudi. Ako se zna da su ovdje na vlasti još uvijek mnogi oni koji su i početkom devedesetih bili na istim funkcijama“, kaže Pejović i dodaje:

“Ipak je tu selektivno pristupljeno, nije se išlo do kraja. Ima još ljudi koji su sudjelovali u zločinima, a danas su na visokim funkcijama u raznim državnim službama Crne Gore. Tako da se zasad tu neće ići do kraja, no ipak sam optimističan. Ipak će se jednog dana morati odgovarati za sve počinjene zločine.“

Stoga nezavisni intelektualci u Podgorici smatraju kako je svih ovih godina u Crnoj Gori na sceni proces protu-lustracije, u kojem ne dolazi do odstranjivanja politički neprihvatljivih osoba iz javnog života.

Tata, što si radio u ratu?

Žarko Puhovski, profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta i nekadašnji predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, kaže da se Crna Gora mora suočiti s neposrednom prošlošću prije svega zbog svoje budućnosti, kako joj se ne bi ponovilo tzv. austrijsko iskustvo, odnosno da se prikaže tek kao nevoljni sudionik u zločinima Miloševićeve Srbije. On ocenjuje kako je za sve države u regiji važno to da osobe odgovorne za zločine pred sudom stigne pravedna kazna, ali i ne samo pred sudom.

“Najgori zločinci mogu izdržati sud, ali neće izdržati kada ih sinovi i kćeri pitaju što su radili u ratu. To je generacijsko pitanje. Ono nam predstoji u idućih 5-8 godina i mnogo je važnije za osvješćivanje nego sam sudski proces. No do osvješćivanja ne može doći bez sudskih procesa“, dodaje Puhovski.

Na pritisak europskih i međunarodnih institucija većina sudskih procesa za procesuirane ratne zločine u Crnoj Gori bit će okončana tijekom ove godine.

Autor: Mustafa Canka, Ulcinj

Autorica: Marijana Ljubičić