Crni fondovi, mafijaške metode - za Vučićevu kampanju
18. listopada 2017
„Sve vam je već jasno", to je bio čest odgovor na pitanje koje su novinari DW-a postavili članovima, simpatizerima i klijenteli Srpske napredne stranke tijekom lipnja, nakon što je SNS predao Agenciji za borbu protiv korupcije izvještaj o prikupljanju i trošenju novca za predsjedničku kampanju Aleksandra Vučića. Tamo naime piše da je 6.940 vrlih građana, uvjerenih u bržu, jaču i bolju Srbiju, od svojih crkavica izdvojilo ukupno 2,2 milijuna eura kako bi Vučić imao bržu, jaču i bolju kampanju.
Sve je, naravno, već jasno kada se vidi da je 6.789 građana priložilo po ravno 40.000 dinara Vučićevoj kampanji. Još je jasnije kada se zna da je ta fina okrugla svota malo ispod visine prosječne neto plaće – ako bi tu visinu prešla, donacija bi se morala istog trenutka prijaviti Agenciji, a ne tek poslije kampanje. Kristalno je stvar jasna, dakle, kada se na popisu nađe i jedanaest osoba koje su donirale po 39.600 dinara. Znate zašto? Zato što mučenici nisu imali svojih 400 dinara da plate proviziju od jedan posto, koliko obično uzimaju banke.
Odakle im onda tih 40.000 dinara? Kolege iz Balkanske istraživačke mreže su dokazale – donatori su redom dobivali novac u stranci da ih uplate za kampanju. Mi s DW-a tijekom istraživanja nismo bili te sreće – od stotina ljudi s popisa donatora, premalo je njih razvezalo jezik, pa i to stidljivo i u šiframa. Nema nijednoga koji se na svom Facebook profilu ne hvali članstvom u SNS-u. Većina je zaposlena u javnim poduzećima. Na popisu su mnogi direktori, čak i zastupnici. I nema nijednoga koji se ne plaši da će stradati ako razgovara s novinarima. (Ispod teksta ćete pronaći popis s imenima donatora, prebivalištem i iznosima.)
Sve je, da ponovimo, još jasnije kada iz druge ruke čujete priče o vrećama s novcem koje Andrej Vučić razvozi po Srbiji, najviše po najvjernijim lokalnim odborima SNS-a koji su uspjeli pronaći najviše pouzdanih donatora. Nekoliko zaposlenih u bankama u unutrašnjosti nam je reklo da su donatori dolazili u ogromnim grupama na šaltere, naravno sve spontano, isto kao što spontano idu i na mitinge naprednjaka.
Tako nastaju statističke anomalije: ne samo da su uzorni građani, kao fol slučajno, donirali po 40.000 dinara, nego ih je recimo iz Rume (150), Požarevca (185), Kruševca (295), Kraljeva (344) ili Leskovca (366) bilo daleko više spremnih da na svoje ime uzmu i uplate 40.000 dinara nego iz velikoga grada Niša (16) ili Smedereva (3). Fantastičan je uspjeh pri tome naprednjaka iz Rume i Požarevca – tamo nijedan građanin nje uplatio bilo koju drugu svotu osim propisane, a sve fino, okruglo – u Rumu je doneseno ravno šest milijuna dinara, a u Požarevac 7,4 milijuna.
Sve vam je do sada jasno, osim možda dvije stvari: prvo, odakle dolazi novac? Kako se pune crni fondovi iz kojih se onda vode basnoslovne kampanje, financiraju odani tabloidi, kontroliraju televizijske sekunde, kupuju sendviči za karavanu pristaša koja je tjednima pratila Vučića kroz Srbiju? Koliko je tu uopće kaznenih djela počinjeno? Korupcija, reket, iznude, veliki igrači, ali i najmanje 6.789 naprednjaka s dna ljestvice što su u strahu morali pomoći u pranju novca.
Drugo, zašto ovako? SNS je naime mogao sve inscenirati kao nekoliko krupnih donacija imućnih ljudi ili kompanija. Zašto su išli na varijantu u kojoj im treba gotovo 7.000 ljudi koji bi morali držati jezik za zubima (što je, kako vidimo, ipak nemoguće čak i u ovoj atmosferi straha)? Jedan kolega koji se bavi istraživanjem korupcije ima zanimljivu teoriju: htjeli su diverzificirati prihode i prikazati kako narodne mase hrle da od usta odvoje kako bi nam išlo svima brže, jače i bolje.
Kako god glasili odgovori na ova dva pitanja jedno je jasno: SNS je predvođen braćom Vučić obrnuo igricu. Više to nije izgladnjivanje novinara kroz kontrolu tržišta oglasa, namješteni natječaj tu i tamo, po koje privođenje građana koji organiziraju prosvjede … ne, ovo su klasične mafijaške metode pranja novca, crni automobili zatamnjenih stakala koji po provinciji razvoze vreće pune krupnih novčanica ... i slabi izgledi za epilog do kojeg će doći samo ako nadležnima u Tužilaštvu i Agenciji za borbu protiv korupcije nekim čudom izraste kralježnica.