Crnogorski gordijski čvor

Nakon mnogo međusobnih prozivanja i masovnih prosvjeda vjernika Srpske pravoslavne crkve (SPC) – koje je crnogorska vlast nazvala „rušenjem države" – dvije strane konačno su prošli tjedan sjele za pregovarački stol. To je pokušaj da se raspetlja gordijski čvor Zakona o slobodi vjeroispovijesti, čije je usvajanje krajem prošle godine dovelo do ogromnih tenzija, kakve u Crnoj Gori nisu viđene još od devedesetih godina, pa ni u doba referenduma 2006.

Prvi sastanak nije donio ništa spektakularno, jer su dvije strane ostale pri svojim stavovima – Crkva da bi Zakon trebalo mijenjati, a Vlada da ga se može primjenjivati uz dodatne garancije. Ipak, sastanak je probudio nadu da se taj, možda i najteži sukob od obnove neovisnosti Crne Gore, može riješiti dogovorom.

Crkva traži brisanje tri sporna članka Zakona

Spornim zakonom predviđeno je da sve crkve i manastiri (ali i zemljište vjerskih zajednica), a koji su bili državno vlasništvo ili su izgrađeni državnim novcem do 1918. godine, prelaze u vlasništvo države, osim ako vjerske zajednice ne dostave dokaze o vlasništvu nad tim objektima koje će država priznati. Mitropolija crnogorsko-primorska i ostale eparhije SPC-a u Crnoj Gori to su nazvale otimanjem crkvene imovine, dok vlast tvrdi da se time ispravlja povijesna nepravda pripajanja Crne Gore Srbiji 1918. nakon koje je i Mitropolija postala dio SPC-a.

SPC je zbog usvajanja Zakona pokrenuo masovne prosvjede – crkvene litije koje se od Božića održavaju svakog četvrtka i nedjelje u brojnim crnogorskim gradovima. A i nakon sastanka s Vladom je poručeno da će se litije nastaviti.

Politički analitičar Sergej Sekulović za DW kaže kako je sama činjenica da se sastanak dogodio pozitivna stvar ali da „nema dovoljno elemenata da bi bili optimisti do kraja". Odvjetnik Dragan Šoć, koji je bio dio pravnog tima SPC-a na sastanku, kaže kako je dogovoreno da se pregovori nastave na razini stručnjaka, te da oni čekaju poziv Vlade za naredni sastanak.

„Mi smo Vladi predali prijedlog izmjena zakona, a oni su rekli da će ga proučiti. Mi tražimo brisanje spornih članaka koji govore o imovini. Ako Vlada baš inzistira da se imovina spomene u Zakonu, onda bi trebali jednom formulacijom uputiti na opće odredbe pravnog postupka u Crnoj Gori, a to je da Vlada, ako ima dokaze da su crkve i manastiri nekad bila državna imovina, pokrene postupak pred nadležnim sudom i neka to sud dokazuje. Nitko nema ništa protiv toga“, tvrdi Šoć.

Koje su moguće točke kompromisa?

Sekulović smatra da će biti teško pomiriti različite stavove: „Kompromis od strane Vlade će, prema mom mišljenju, ići ka tome da sporni članci ostanu u zakonu, a da se pruže dodatne garancije da to nikako neće utjecati na korištenje imovine, pri čemu Crkvi ostaje da sudski dokazuje svoje vlasništvo, ako hramovi budu uknjiženi na Vladu. Ipak, mislim da to Crkvi neće biti dovoljno, pa će ona tražiti da se vlasništvo nad crkvama, odnosno uknjižba, obavi tek nakon pravomoćnog sudskog postupka, a ne prostim upisivanjem crkvene imovine u državno vlasništvo."

O Vladinim dodatnim jamstvima za korištenja crkava i manastira samo uzgred se pričalo na sastanku, ali Šoć poručuje da su one nedovoljne: „Ako Vlada nudi da neće dirati Mitropoliji pravo korištenja crkava i manastira, to treba počivati na dobroj volji i povjerenju, čega trenutno nema. Drugo, ako oni ne žele upravljati tom imovinom, već je žele dati na korištenje Crkvi – što će im onda vlasništvo? Treće, Vlada se mijenja i za nekoliko godina neki državni činovnik može donijeti neku novu uredbu ili pravilnik o promjeni načina korištenja crkava i manastira. Dakle, ta priča o jamstvima je politička i upućena je građanima kako bi ih umirili."

Kao sporno pitanje ostaje i to što država traži da se crkve registriraju, a Mitropolija crnogorsko-primorska to neće, jer kaže da ima pravni subjektivitet stotinama godina. Ipak, naši sugovornici kažu da je tu kompromis realniji i da bi Vlada mogla pristati na evidenciju vjerskih zajednica umjesto njihove registracije. „Evidencijom se Mitropoliji crnogorsko-primorskoj priznaje kontinuitet pravne osobe, odnosno evidentira se objektivno stanje“, kaže Sekulović.

Hoće li vlast popustiti prosvjednicima?

Dragan Šoć tvrdi da bi vlastima bilo pametnije da pristanu na kompromis, kako ne bi dočekale izbore ove godine s masovnim prosvjedima: „Moj dojam sa sastanka je da su litije za Vladu iznenađenje, kao što su i za nas. Ali za njih su briga, a za nas nisu. Vlast ima ozbiljan problem ako ovo ne skine s dnevnog reda do izbora, jer ovo nisu politički prosvjedi, već su usredotočeni na jedan zakon."

S druge strane, Sekulović smatra da su litije politički događaj i da se priča može odvijati u dva smjera, pogotovo zato što u prosvjedima sudjeluju i glasači vladajuće Demokratske partije socijalista: „Prvi smjer je da se DPS povuče i pristane na neke izmjene zakona kako bi sačuvao biračko tijelo. Drugi je da u DPS-u procjene da su im baš potrebne litije do samih izbora, jer se tako sve druge teme stavljaju u drugi plan i otvara se samo pitanje: Jeste li za državu ili protiv nje“, kaže Sekulović koji na kraju dodaje kako bi se ipak prije kladio da će doći do nekog kompromisa.

„Bilo bi prilično neodgovorno i na unutarnjem i na regionalnom planu, ali i na planu europskih integracija Crne Gore, da ne dođe do dogovora. To bi bio veliki rizik, jer bi onda Crna Gora, od desetljetnog faktora mira i stabilnosti u regiji postala jedno od nosećih žarišta, što bi bilo prilično kontraproduktivno za sve“, zaključuje Sergej Sekulović.