Džihad kao fascinacija mladih

Jedan mladić sjedi u bujnoj, zelenoj travi. "Odrekao sam se njemačkog državljanstva i pridružio se Islamskoj državi (IS)", objašnjava mirno. U prvom planu se viori crno-bijela zastava "Islamske države". Na njoj je šahada - islamska objava.

Upečatljiv video - mladić čije je pravo ime Denis Mamadou Cuspert zna kako privući pažnju. Kao "Deso Dogg" on je prije nekoliko godina bio uspješan na njemačkoj rap sceni. Konzumirao je droge, nekoliko puta je bio u zatvoru. Danas, sedam godina kasnije, on pod novim imenom Abu Talha al-Almani polaže zakletvu "Islamskoj državi" i govori o sebi kao o "maloj, slaboj slugi Boga". Priča Denisa Mamadoua Cusperta, "Deso Dogga", koji se sada zove Abu Talh al-Almani je možda neobična. Ali ona je primjer kako od čovjeka koji ima probleme može nastati "božiji ratnik."

"Lak plijen" za islamiste

Cuspert je odrastao u Berlinu kao dijete jedne Njemice i jednog Ganca. Otac je protjeran iz Njemačke. Očuh, vojnik američke vojske, kod kuće je njegovao krut način ophođenja. Dosada i nedostatak orijentacije mladog čovjeka su odveli na ulicu u ruke bandi. Zatvorsku kaznu slijedi uvjetna, pa zatim nove zatvorske kazne.

Berlinski psiholog Kazim Erdogan ljude s ovakvom biografijom naziva "lakim plijenom" za islamiste. "Ti mladi ljudi se osjećaju stigmatiziranima i potcjenjenima od strane njemačkog društva." Mnogi od njih imaju useljeničku biografiju. Od blagostanja većina nije osjetila ništa. 90 posto mladih koji se priključuju "Svetom ratu" se osjećaju kao osobe koje nisu ispunile očekivanja, kao "posljednje ovce u stadu," kaže psiholog. Roditelji tome mnogo doprinose. "Sramim se zbog tebe. Nemaš čak ni završenu osnovnu školu", često čuju tinejdžeri.

Avantura i fantaziranje o nasilju

Pod takvim uvjetima radikalni regruti imaju lak posao: oni se često potencijalnim žrtvama obraćaju izravno na ulici. Uz čaj mladi iznenada dobiju pažnju koju toliko priželjkuju. Njima u obiteljima često nedostaje očinska figura jer su se roditelji razveli ili otac ne zna šta se događa sa psihom sina. "U takvim situacijama 'bradati poznanik' brzo napreduje," kaže Erdogan. Do islamskog "božijeg ratnika" put onda više nije dalek.

Spremnost žrtvovanja za Allaha je kod Europljana u prvom redu stav kojim izražavaju revolt, smatra stručnjak za islam Guido Steinberg. "Za jednog mladog migranta gotovo da ne postoji bolji način za izraziti odbačenost jer se na taj način okreće od roditelja, muslimanske zajednice i njemačke države". Za mlade je važno izazvati zgražanje.

Osjećaj sigurnosti igra veliku ulogu. Mnogi mladi ljudi traže ju i pronalaze u džamijama i radikalnim skupinama. Uz to dolazi i fantaziranje o nasilju i uopćena volja za avanturom koja u Njemačkoj više nije zadovoljena. "Više se ne može otići ni u njemačku vojsku - Bundeswehr. Ti ljudi se međutim žele boriti, trčati po brdima i nešto doživjeti", kaže Steinberg.

Konačno biti važan

U većini slučajeva je riječ o Turcima, Kurdima, Palestincima, Libanoncima i Arapima. U novije vrijeme je i sve više konvertita. Philip B. iz njemačkog grada Dinslakena je najpoznatiji primjer. On slovi kao uzor na njemačkoj džihadističkoj sceni - čak i nakon smrti na iračkoj fronti.

Radikalnost kod konvertita izgleda funkcionira jednostavnije. Za razliku od svojih arapskih vjerskih istomišljenika njima nedostaje dugogodišnje suočavanje s religijom i poznavanje jezika. Njihova ideologija često nije određena - pa ih to čini tim opasnijima. Za konvertite je mnogo važnije da nešto prezentiraju dok drugi traže priznanje.

Biografije dobrovoljnih "božijih vojnika" su slične. Teško djetinjstvo, problemi u obitelji, zloporaba alkohola i droga u ranim godinama. Djeca iz srednjeg sloja su u manjini.

Pravi život počinje na drugoj strani

Na osnovu okrutnih slika i video snimki mladima se demonstriraju zločini "nevjernika" počinjeni širom svijeta nad muslimanima. "Mnogo toga se nije tako dogodilo," kaže Kazim Erdogan. Priče bi adolescente trebale učiniti jačima i nemilosrdnijima u trenutku kada posegnu za oružjem ili kada pritisnu okidač na pojasu s eksplozivom. Dok se to ne dogodi, vrši se pritisak.

U pravilu on međutim nije potreban, jer izgled za odlazak u raj i djevice koje tamo čekaju su dovoljna nagrada. "Oni su uvjereni da ovdje žive u pogrešnom svijetu i da pravi život počinje u zagrobnom životu", kaže psiholog Erdogan. Njemu je kako kaže važno da roditelji obrate pažnju u koje džamije šalju djecu. Prečesto propovjednici koriste priliku za huškanje zajednice. "Ja nisam uspio postati netko i nešto samo zato što sam musliman ili Arap" - to su misli koje onda mladi ponesu kući. A to izaziva bijes.

I Denis Mamadou Cuspert je vjerovatno bio ljut kada je 2009. godine odlučio svoj stari život kriminalca zamijeni za "pobožan život". Preko noći je uspješni reper postao čovjek kojeg priželjkuju radikalno-islamski propovjednici. On sada iz Sirije širi poruke pune mržnje. Sada ne samo da ga slušaju, već ga se i boje.