Džihad made in Belgija

Dan nakon svog 18. rođendana jedan mladić iz Antwerpena je otputovao u Siriju gdje se priključio postrojbama tzv. „Islamske države“. Njegova majka Fatima ne zna je li njezin sin živ ili ne. „Svaki dan plačem. Moj život je posto horror film“, priča ova žena. Nekoliko dana nakon njegovog nestanka dobila je pismo u kojem objašnjava svoje namjere. „To je za mene bilo kao sprovod. Znam da ga nikada više neću vidjeti“.

Žalosni rekord u Vilvoordeu

„Radikalizirani mladići koji odlaze u Siriju nisu samo konkretna opasnost na ratištu nego su i teško breme za svoju obitelj koju ostavljaju u Europi“, kaže socijalni radnik Moad el Boudaati iz gradića Vilvoorde pored Bruxellesa. Ovaj gradić nosi neslavni rekord, ne samo za Belgiju nego i za čitavu Europu. Odavde je 28 mladića otišlo na ratišta u Siriji i Iraku. 2014. gradske su vlasti pokrenule projekt koji bi mlade sugrađane spasio od radikalizacije. Program je uspješan jer otada se niti jedan mladi musliman nije priključio postrojbama IS-a. El Boudaat objašnjava kako grad sada pokušava mladima pružiti neku perspektivu, dati smisao životu, neko zanimanje. I oko vjerskih pitanja se razgovara s mladima. Tumačenje Kurana više nije prepušteno selafijama. „Islamska zajednica je priznala da je u prošlosti činila greške u odnosu prema mladima. Sada nude vjerske tečajeve. Samo onaj tko prizna grešku može nešto promijeniti“, zaključuje socijalni radnik El Boudaati. Njegov najbolji prijatelj je prije nekoliko godina otišao u Siriju gdje je i poginuo. Svaka muslimanska obitelj u Vilvoordeu zna nekog tko se priključio IS-u. U međuvremenu postoji viši stupanj senzibilnosti na prve pojave radikalizacije.

"To je poput sekte"

“Uspjehu se mogu nadati samo oni koji tijesno surađuju s džamijama“, smatra i gradonačelnik obližnjeg Mechelena. Bart Somers je mnogo prije Vilvoordea ili nekog drugog belgijskog grada poduzeo korake u sprječavanju radikalizacije. „Imali smo sreće. Iz Mechelena nitko nije otišao u borbe u Siriji“, kaže za DW Somers. On objašnjava metode borbe protiv radikalizacije. „Važno je mladom čovjeku pristupiti u ranoj fazi i povezati ga s osobom od povjerenja. Najgora je izolacija. Jer i sekte pokušavaju svoje žrtve izolirati od ostalih koji bi ih možda mogli vratiti u društvo“. Jedan od instrumenata te borbe je i projekt „Policije iz susjedstva“ gdje se kroz stalni dijalog s građanima pokušava problem otkriti i spriječiti u fazi nastajanja. No Yves Bogaerts iz policije Mechelena priznaje da im nedostaje policajaca s muslimanskom pozadinom. Policija u ovom gradu već ima iskustva i u borbi protiv radikalizacije mladih neonacista. „Radi se o stalnoj borbi između humanosti i demokracije s jedne i totalitarizma s druge strane“, kaže gradonačelnik Somers i uspoređuje današnji islamizam s fašizmom iz tridesetih godina prošlog stoljeća.

"U islamu se poštuje želja roditelja"

U drugim belgijskim gradovima borba protiv radikalizacija nije tako uspješna kao u Mechelenu. Gotovo 500 mladih Belgijaca je otišlo u Siriju i Irak. Mnogi se dodatno radikalizirani vraćaju kućama. Općine poput Molenbeeka u Bruxellesu su prekasno otkrile opasni potencijal povratnika. U većim gradovima poput Bruxellesa je, osim toga, lakše uroniti i nestati u masi. Iz ovog dijela grada su potekli i napadači i ovdje su planirani napadi na Pariz u studenom prošle godine.

Fatima s početka priče je u međuvremenu aktivna u udrugama koje se bore protiv radikalizacije mladih muslimana. Ona zainteresiranima priča svoju obiteljsku priču što joj, kako sam kaže, ne pada uvijek lako. I još uvijek je ljuta na svog sina koji je, u slučaju da je još uvijek živ, u međuvremenu 20 godina star. „Rekao mi je na telefon odmah nakon dolaska da to čini zbog mene i kako ćemo se, ako pogine, sresti na nebu. Rekla sam mu: osobno ću te odvesti u pakao. Jer u islamu moraš slušati roditelje. Činiš me jako žalosnom“.