Dačić: Važno je očuvati stabilnost BiH

DW: Gospodine Dačiću, jedno od najvažnijih pitanja na summitu OESS-a u Potsdamu bila je kriza u Ukrajini i ruska aneksija Krima. U Beogradu za Vas kažu da se zauzimate za ruske interese. Kako ocjenjujete pokušaj Njemačke kao zemlje koja predsjeda OESS-u da, poslije agresivnog ponašanja Rusije u Ukrajini, ponovo izgradi povjerenje između Istoka i Zapada? Kako procjenjujete izglede za uspjeh takvih inicijativa?

Ivica Dačić: Tema neformalnog ministarskog sastanka OESS-a, koji je zakazao ovogodišnji predsjedatelj Frank-Walter Steinmeier, jest u stvari bilo razmišljanje o budućnosti te organizacije, o tome kako je moguće nadvladati različite konflikte i neke druge izazove koji postoje. Dakle, ne postoje samo oružani konflikti, već postoji i problem ekstremizma, radikalizma, terorizma, migracija, kao problemi koji se tiču druge dvije dimenzije OESS-a. Raspravljalo se, naravno, i o nedostatku povjerenja. Znate, budući da je OESS organizacija koja okuplja 57 članica, nužno je da se do svih odluka dolazi konsenzusom. Zato tu nema nametanja stavova. Mora doći do pregovaranja, a uspješnog pregovaranja nema ukoliko ne postoji međusobno povjerenje. Veliko povjerenje nije postojalo ni kada je OESS formiran. To znači da bi trebalo ozbiljno raditi na svemu tome. Dok je bila predsjedateljica OESS-a Srbija je postigla vrlo značajne uspjehe, upravo zbog toga što smo imali jednu objektivnu poziciju. Imali smo povjerenje svih strana u sukobu i mislim da jedino to može biti budućnost ove organizacije – tražiti dodirne točke kako bi se došlo do dogovora.

To važi i za regionalnu politiku. Vaš odnos prema Slobodanu Miloševiću i njegovom naslijeđu mnoge susjedne zemlje vide kao dodatno opterećenje za odnose sa Srbijom. Smatrate li i dalje da je u presudi Radovanu Karadžiću Milošević oslobođen svih optužbi za ratne zločine i „etničko čišćenje“. Mislite li i dalje da Zapad laže kada govori o genocidu i ratnim zločinima za koje su odgovorni Srbija i srpski narod?

To je veoma pojednostavljeno gledište koje postoji na Zapadu – da su Srbi glavni krivci za sve ono što se događalo na prostoru bivše Jugoslavije. Ja kada sam govorio o Miloševiću, govorio sam o državi Srbiji. Znači, u mnogim presudama u Haagu, bez obzira na to sudi li se jednom ili drugom pojedincu, u presudama se veoma često navode i određeni dijelovi koji se ne odnose konkretno na tog pojedinca, iz čega se izvlače zaključci koji su veoma važni za neke druge teme. Na primjeru Karadžića, u presudi je doslovce navedeno da ne postoje dokazi za to da je Slobodan Milošević, odnosno Srbija – jer Milošević je bio predsjednik Srbije – kriva za ratne zločine i da Srbija i Slobodan Milošević nisu bili dio tog, kako u Haagu kažu, udruženog zločinačkog pothvata. To je bila bit. To je veoma važno za Srbiju. Znači, da svatko pojedinačno može i mora odgovarati za zločine koje je počinio, ali da iza toga ne stoji država Srbija. To je za nas, i za samu Srbiju, veoma važno. To se uopće ne tiče ni Miloševića pojedinačno, ni bilo koga drugoga. Riječ je dakle o tome, kao što znate, da smo kao država Srbija suočeni s raznim tužbama. Postojala je tužba Hrvatske, postojala je tužba Bosne i Hercegovine. Vidite da Thaci najavljuje da će i Kosovo tužiti Srbiju, mada ne znam gdje bi Kosovo moglo tužiti Srbiju, jer Kosovo nije država koja je priznata pred Ujedinjenim narodima. Znači, to je nemoguće učiniti pred Međunarodnim sudom pravde. Ali svi oni tuže Srbiju da je počinila zločine, genocid i traže čak naknadu ratne štete. Znači, za nas je to što je presuđeno u slučaju Karadžića, gdje je također definirana uloga Srbije i Miloševića kao predsjednika Srbije, veoma važno, jer je tamo rečeno da ne postoje dokazi da iza toga stoji Srbija. Čak je doslovno navedeno da se Srbija zalagala za prihvaćanje mirovnih planova, a da su to rukovodstvo bosanskih Srba, odnosno Karadžić, odbijali. To je veoma važna stvar. I ne bi trebalo to miješati s političkim pitanjima podržava li netko ili ne podržava Miloševića. Tada je Milošević bio predsjednik. Tko god da je bio predsjednik, iza toga stoji odgovornost za cijelu zemlju.

Spomenuli ste Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. U kakvim je odnosima Beograd s tim zemljama?

Državni vrh Srbije, Vlada i predsjednik, veoma otvoreno su za mir i stabilnost u regiji, za nastavak procesa pomirenja i za pronalaženje zajedničkih interesa. Nema rješenja po mustri „svatko voli svakoga“, ali mi svi živimo tu u toj regiji, imamo sličnu povijest i slične probleme. Zajednički cilj svih zemalja je u prvom redu stabilizacija gospodarstva. Za vrijeme sukoba izgubili smo mnogo vremena. Europska unija bi svakako morala prepoznati da europski put zapadnobalkanskih zemalja te zemlje drži na okupu i potiče regionalnu stabilnost. Ima potrebe za zajedničkim projektima, ali neće biti jednostavno, mada je rat odavno završen. U stvarnosti, pravi mir još nije postignut. Onako kako netko započne rat, trebalo bi da započne i mir. Srbija ulaže napore u tom smjeru. Nećemo se vraćati u prošlost na način koji se može vidjeti u nekim zemljama u kojima vlada antisrpska politika i koje provociraju Srbiju, ugrožavajući mir i stabilnost u regiji.

Vi u Zagrebu vidite glavnog krivca za pogoršanje hrvatsko-srpskih odnosa. Zašto?

Znate, Hrvatska kao nova članica Europske unije pokušava profitirati od te pozicije i postavlja Srbiji razne ultimatume i uvjete kojima bi put Srbije prema EU-u trebao biti blokiran. Oni otvoreno prijete da Srbija nikada neće postati članica EU-a. Jedan od problema je Zakon o procesuiranju ratnih zločina, ali mi poštujemo međunarodno pravo. Drugi problem je da su antisrpske kampanje u Hrvatskoj normalne. Uz to ide i rehabilitacija Nezavisne Države Hrvatske koja je bila Hitlerova tvorevina. U brojnim koncentracijskim logorima tada su ubijene stotine tisuća Srba, Židova i ostalih. A sada se, uz blagoslov hrvatskih institucija, rehabilitiraju ljudi koji su tijekom Drugog svjetskog rata vršili zločine nad Srbima. To dovodi do reakcije srpske strane. Zato mislim da bismo naše bilateralne probleme morali rješavati na primjeren način. Ali ni u kojem slučaju nećemo prihvatiti rehabilitaciju onih koji ponižavaju srpske žrtve Drugog svjetskog rata. Smatramo da bi i EU morao reagirati na ovakav razvoj događaja.

Kakvi su odnosi s Kosovom? Kada će Srbija priznati realnost neovisnog Kosova?

Kosovsko pitanje nije političke prirode. To je problem međunarodnog prava. Srbija ne može prihvatiti da je legalno da dio njezinog teritorija polaže pravo na neovisnost bez njezinog pristanka. Sutra se isto može dogoditi i na drugom mjestu u svijetu. Uzmite primjer Katalonije. Ona želi slijediti primjer Kosova, jednostrano i bez pristanka Madrida. Znate, zamjenica američkog ministra vanjskih poslova Victoria Nuland rekla mi je da Sjedinjene Američke Države otprilike 20 godina ulažu u neovisnost Kosova. Pitam je kako je to moguće, jer je Washington tada podržavao suverenost Srbije. Ona je odgovorila: „Da, točno je da smo podržavali suverenost Srbije, ali bez Kosova.“ Odgovorio sam: „Pa meni je ruski ministar vanjskih poslova rekao isto – Rusija poštuje suverenost Ukrajine, ali bez Krima.“ Dakle, što možemo učiniti? Želimo riješiti probleme, ali ne možemo preuzeti politiku jednostranog djelovanja. Srbija ima svoje interese i mi smo mnogo učinili u dijalogu s Prištinom. Ali Priština ne ispunjava svoje obveze iz procesa normalizacije. Još smo daleko od normalizacije odnosa. No, normalizacija ne sadrži ni u najmanjoj mjeri priznanje neovisnosti Kosova.

U Republici Srpskoj Milorad Dodik želi održati referendum kojim se dovode u pitanje nadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Predsjednik Nikolić i premijer Vučić izjavili su da ne podržavaju održavanje referenduma, ali da i dalje podržavaju bosanske Srbe i da neće utjecati na njihovu politiku. Igra li se Dodik vatrom potičući snove o otcjepljenju bosanskih Srba? Koristi li Beograd odgovorno svoj utjecaj na njih?

Mislim da Srbija ima veoma mudru poziciju, štiteći i svoje interese i interese Republike Srpske. Važno je da se očuva stabilnost u Bosni i Hercegovini. S druge strane moramo biti iskreni i kazati da su bošnjački političari vršili veliki pritisak kako bi svijetu nametnuli pogrešnu sliku da je Bosna i Hercegovina muslimanska država. Čak se predlaže da se ukine Republika Srpska. To nikada nećemo prihvatiti. Srbi su konstruktivni ljudi. Bosna i Hercegovina je zemlja s tri nacije i dva entiteta. Nećemo ni u kojem slučaju dozvoliti povredu prava Republike Srpske. No, mi ne želimo da se ponove događaji s početka devedesetih. Odgovornost imaju svi akteri, ne samo Srbi i Republika Srpska.

Vratimo se na međunarodnu pozornicu. Kakav je Vaš odnos prema Europskoj uniji koja je u krizi?

Znate, mi smo europskiji od nekih zemalja koje su članice Europske unije. To sam znao reći još prije britanskog referenduma. Zašto? Zato što je EU povezujući faktor koji potiče regionalnu suradnju na Balkanu koji je godinama opterećen sukobima. Uvjereni smo da se isplati boriti se za te ciljeve i postati članica EU-a. Nadam se samo da će Europska unija preživjeti dok mi ne postanemo njezin dio.

Hoće li Srbija jednom zatražiti i članstvo u NATO-u?

Ne, ne pomišljamo na to. Naša službena pozicija je da bi Srbija trebala sačuvati vojnu neutralnost. Ne želimo biti dio nekog vojnog saveza. S druge strane, sa Sjevernoatlantskim paktom imamo najvišu razinu suradnje zemlje koja ne želi postati članica.