Deutsche Bank: "Povratak njemačkoj jezgri"

Barem je okrepa za oko 9000 dioničara koliko ih se javilo da će doći na skupštinu dioničara Deutsche Bank u frankfurtskoj dvorani, u kojoj inače nastupaju muzičke zvijezde i zvjezdice, bila i ovaj puta tipično njemačka: 8.000 Schnittchen (kako Nijemci zovu sendvič), 10.000 Frankfurter Würstchen (nešto kao hrenovke), poslije podne i 14.000 komada Großmutters Apfelschnitte (bakin kolač od jabuka) uz pravi njemački Kaffe (južnjaci će to prije zvati čaj s okusom kave). Sokići i mineralna po volji.

Ali niti zakuska nije nimalo popravila raspoloženje dioničara, jer ono najvažnije u posljednje doba nije bilo baš nipošto njemački: vrijednost dionica institucije koja još uvijek nosi titulu najveće njemačke privatne banke. "Njemačko" bi tu valja trebalo značiti da vrijednost dionica koje ste platili svojim zdravim i pravim novcem, onda lijepo i ustrajno raste. Ali Deutsche Bank je već bio na "rubu sagorijevanja jezgre", kako se u terminima najveće moguće katastrofe atomskog reaktora izrazio Klaus Nieding, potpredsjednik Udruženja za zaštitu dioničara (DSW).

Dosta je bjelosvjetskih avantura!

Proteklo desetljeće je bilo "deset izgubljenih godina", misli i Ingo Speich iz Union Invesmenta. Samo 2012. su dioničari morali sa zaprepaštenjem gledati kako je vrijednost njihovih dionica jednostavno nestala - za gotovo jednu trećinu. Iz centrale Deutsche Banka u Frankfurtu se uvijek iznova slušalo o "novom konceptu", ali i institucionalni investitori poput Andreasa Thomae koji fondom Deka Investment nudi mogućnost ulaganja korisnicima njemačkih štedionica se pita: "Što je tu novog u novoj strategiji?"

Predsjednik uprave Deutsche Banka John Cryan je dioničarima još jednom nabrojao tri temeljne djelatnosti preko kojih ova banka želi opet naći put u staru slavu: banka koja će pratiti poduzeća i investicije, banka koja će služiti tvrtkama i privatnim osobama i banka koja će upravljati imetkom. Britanac Cryan je i ove godine svoje izlaganje održao na njemačkom i makar više nije baš tako "lomio jezik" kao kad je prije dvije godine preuzeo upravu i pažljivo čitao tekst izlaganja na njemačkom, ovaj put je i naglasio da su sve to pravi "njemački izrazi".

Jer to je i glavni smisao tog "novog": povratak na staro. Deutsche Bank je i osnovan prije gotovo 150 godina kako bi "njemačke tvrtke pratio u njihovim poslovima na čitavom svijetu", kaže Cryan. I upravo to želi opet činiti i konačno prestati s avanturama u velikom, opasnom svijetu gdje je u posljednje doba jedva izvukao živu glavu.

Najgore je za nama

Od 2012. je Deutsche Bank morao platiti oko 15.000.000.000 (15 milijardi) eura kojekakvih globa i odšteta za svoje grijehe iz prošlosti. Čak i stručnjaci same banke, poput direktora pravnog odjela Karla von Rohra su TV-postaji ZDF priznali da tih "grijeha" ima još gomila: banka je još uvijek upletena u oko 8.000 pravnih sporova od kojih je petnaestak, njegovo je mišljenje, "vrlo opasno". Ipak, predsjednik uprave je dioničare na skupštini pokušao umiriti tvrdnjom kako "polazimo od toga da je najgore za nama".

A bilo je, potpuno je jasno i iz jednog formalnog podatka, očito i više nego "gadno": po broju održanih sastanaka nadzornog odbora. Nekoć je to značilo sastajati se možda svakih par mjeseci, značajno klimati glavom za vrijeme izlaganja uprave i nakon toga otići na večeru, uz više nego lijepa godišnja primanja i premije. Ta vremena su prohujala: prošle godine je održano 82 puta, maltene dva puta tjedno! Toliko puta su se sastajali možda još samo u Volkswagenu prošle godine, a kad je prošle jeseni vrijednost dionica pala i ispod 10 eura, u Berlinu se već razmišljalo o državnoj intervenciji. Jer, golemi i važni Deutsche Bank je, gledano po burzovnoj vrijednosti, odjednom bio vrijedan još samo oko 14 milijardi eura. Istovremeno je u SAD-u objavljena novčana kazna toj banci - otprilike u istoj vrijednosti.

Platit će stari direktori?

Sve je to dioničarima otkrio predsjednik nadzornog odbora Paul Achleitner, ali to mu nije pomoglo da osvoji simpatije dioničara - trajalo je jedva deset minuta dok po prvi puta nije prekinut od razočaranih dioničara. Jer i on je postao predsjednik tog tijela još u vrijeme kad se više razmišljalo da li da se od ovogodišnjih premija kupi (nova) jahta ili ipak (još jedna) vila, umjesto da se podigne glas protiv upravo vratolomnih avantura u koje se Deutsche Bank upušta. A sad želi još jednom biti izabran na taj položaj.

Achleitner opet za sve krivi bivše članove uprave i tvrdi kako se "već duže" sa pravnicima razmatra da li se oni mogu "pozvati na osobnu ili kolektivnu odgovornost". Imena nije spominjao, ali u prijevodu bi to značilo, može li i hoće li Deutsche Bank od bivših predsjednika uprave poput Josefa Ackermanna i Anshua Jaina sada zatraži da vrate novac i premije koje su dobili od banke.

Ipak, nema malo dioničara - i aktivista raznih udruga, koji misle kako se Deutsche Bank još nije oprostio od svjetskih avantura gdje bi lako mogao "slomiti nos". Bilo da je tu riječ o investicijama u termoelektrane u Dominikanskoj Republici gdje je izvođač radova brazilski građevinski koncern Odebrecht, do grla upleten u skandale s korupcijom u svojoj domovini - a vjerojatno i drugdje. A već i činjenica da se pomaže gradnja elektrana na ugljen je i aktiviste za okoliš navela da prosvjeduju pred dvoranom skupštine.

Što je ljepše nego biti Nijemac?

Usprkos prosvjeda i glasnih izraza nezadovoljstva dioničara, najkasnije kod "bakinog kolača od jabuka" se u Frankfurtu stekao dojam da je stanje ipak koliko-toliko normalno. Prvi kvartal ove godine je završen s plusom, vrijednost dionica je oko 16 eura - ne baš sjajno, ali nije ni katastrofa. Za to je zaslužan i ulazak velikog kineskog institucionalnog investitora u vlasničku strukturu banke pa je tako i Deutsche Bank već dobrim dijelom u rukama investitora iz Kine, Emirata Katara, Sjedinjenih Američkih Država, tu su i Rusi...

Zajedno oni nemaju natpolovičnu većinu, ali dovoljnu da blokiraju odluke uprave. Zasad se nije čulo da to čine, jer očito i oni, kao i Deutsche Bank i njegov Britanac na položaju predsjednika uprave, rado žele opet postati Nijemci.