Pravi studij s puno praktičnog iskustva

Moritz Schulze iz Münchena je upravo završio prvu godinu na Pravnom fakultetu u Bonnu. A tome je prethodila godina dana u Izraelu. „Zašto Izrael? Jedan razred u srednjoj školi proveo sam u New Jerseyu (SAD) i tamo sam se sprijateljio s jednom izraelskom obitelji. Nakon što smo se svi vratili kućama, odlučio sam ih posjetiti. Bio sam fasciniran kulturalnim različitostima, jezikom i vjerskim tenzijama koje oblikuju život u Izraelu“, objašnjava Moritz.

Nakon tog posjeta odlučio je spremiti kofere i otputovati u Izrael na godinu dana. Prvo je proveo mjesec dana u Jeruzalemu gdje je išao na tečaj hebrejskog jezika, a onda je otišao u Haifu gdje je radio kao praktikant u Centru za njemačko-europske studije. Pohađao je i tečaj arapskog jezika i putovao Izraelom i Jordanom. Konačno, njegovo posljednje iskustvo u Izraelu bio je rad s osobama s invaliditetom u Jeruzalemu. „Nije mi trebalo puno novca za tih godinu dana. Tečajeve jezika sam platio svojim novcem koji sam zaradio radeći „mini-poslove“ tijekom srednje škole. Praksa u Haifi mi je bila plaćena, a za rad s osobama s invaliditetom sam dobio smještaj i mjesečnu plaću. Ali naravno, i roditelji su mi pomagali.“

Studentske prakse integralan dio studiranja

23-godišnjakinja Gianna Metzi završava treću godinu preddiplomskog studija na Ekonomskom fakultetu u Düsseldorfu i iskoristila je brojne mogućnosti koje se nude mladima. „Tijekom srednje škole provela sam dva mjeseca u SAD-u na jednom ranču, a radila sam i u jednom industrijskom postrojenju u Koblenzu. Nakon tih iskustava, odlučila sam studirati ekonomiju, i sada, naravno, tražim prakse na tom području.“

Trenutno je na tromjesečnoj praksi u Deutsche Telekomu u Bonnu. „Jako sam sretna što mi se pružila prilika imati praksu u središnjoj poslovnici DT-a u Njemačkoj“, kaže ova studentica. A nakon ove prakse odlazi dva mjeseca na praksu u Düsseldorf.

U Deutsche Telekomu je zadovoljna poslom, atmosferom, kolegama, a vrijeme tamo koristi i za pisanje svog završnog rada. „Za praksu u Deutsche Telekomu dobivam 800 eura mjesečno. Od toga 250 eura odlazi na poreze i troškove, tako da mi ostane otprilike 550 eura“, objašnjava Gianna. Kako kaže, jedva da poznaje studenta na višim godinama koji nikada nije išao na praksu. „Svima nam se sugerira da skupljamo što više praktičnog iskustva.“

Prakse nose i odgovornost

To potvrđuje i priča Lutza Loha. On je na samom kraju studija na Građevinskom fakultetu u Mainzu. Treću godinu preddiplomskog studija proveo je na Erasmus razmjeni u Škotskoj, a kada se vratio u Njemačku odradio je dvije prakse zaredom. Prva je bila u građevinskoj tvrtki u malenom mjestu Niederfinowu, između Berlina i poljske granice. „Cijelu praksu sam proveo na otvorenom, na gradilištu i radili smo jako puno, od sedam ujutro do sedam navečer, ali bilo je odlično i puno toga sam naučio. Budući da smo radili prekovremeno, mogao sam odlučiti želim li bonus plaću ili otići na odmor. Zanimljivo je da su mi kao praktikantu davali velike zadatke i odgovornost tako da sam bio zadužen za dio gradnje. Ako bi nešto pošlo krivo, ja bih bio odgovoran“, kaže Lutz.

Za drugu praksu je proveo šest mjeseci u Essenu. Nakon toga je upisao diplomski studij i trenutno je već devet mjeseci na svojoj trećoj praksi u poduzeću u blizini Mainza. A kada diplomira tamo ga čeka i stalno zaposlenje.

Sve prakse je našao sam, šaljući zamolbe. Poput većine studija u Njemačkoj, i na Lutzovom postoji semestar koji je namijenjen isključivo praksi („Praxis Semester“). Studenti su obvezni otići na praksu i provesti nekoliko mjeseca u nekom poduzeću. Tijekom tih mjeseci pišu izvještaj koji kasnije prezentiraju i na temelju toga dobivaju ocjene.

Njemačka poduzeća prakse najčešće plaćaju

Dodatni motiv studentima za toliko praktičnog rada zasigurno je i činjenica da poduzeća u Njemačkoj taj rad najčešće i plaćaju. Od 1. siječnja 2015. u Njemačkoj je uvedena jedinstvena minimalna satnica od 8,50 eura, odnosno 1.473 eura bruto mjesečno. Ta odredba se odnosi i na praktikante koji su duže od tri mjeseca u nekom poduzeću. Tako praktikant u Njemačkoj može zaraditi više od prosječnog radnika u Hrvatskoj, a radeći studentski posao može se zaraditi otprilike tri puta više od onoga što dobivaju studenti u Hrvatskoj. Naravno, u Njemačkoj su i veći životni troškovi.

Lutzu su sve prakse bile plaćene. „Za prvu praksu sam dobivao oko 500 eura, za drugu oko 1.000, a trenutno sam plaćen po satu. Na početku sam dobivao 11 eura po satu, ali onda sam pitao šefa za povišicu tako da sada dobivam 14 eura po satu“, objašnjava Lutz.

Ako tijekom studija nisu imali prakse, mladima je nakon završetka puno teže pronaći posao. Lutz oko toga ne strahuje. „Uopće se ne bojim hoću li pronaći posao. Jedino se malo brinem hoću li zarađivati koliko želim, a to je između 3.000 i 3.500 eura bruto. Mislim da je za moju profesiju oko 3.000 eura bruto zagarantirana plaća za početak“, kaže.

Koliko se plaća studij u Njemačkoj?

Jedan semestar u Njemačkoj na državnim sveučilištima stoji otprilike 270 eura. Za taj novac studenti dobivaju „Semesterticket“, studentsku iskaznicu s kojom mogu koristiti javni prijevoz po cijeloj saveznoj pokrajini u kojoj studiraju (ne uključuje samo brze IC i ICE vlakove). S tom karticom studenti mogu jesti u menzi (ručak stoji od 2,5 do 5 eura), besplatno posuđivati knjige u knjižnicama te se besplatno baviti nizom sportova koji su organizirani u sklopu Sveučilišta.

Postoje i razne stipendije i studentski krediti koji mogu olakšati studiranje, poput „BAföG-a“. To je posebni državni kredit za studente čiji su roditelji slabijeg imovnog stanja. Nakon studija novac se mora vratiti, ali bez kamata.

Također, mnogi studenti imaju i studentski posao. Studentska satnica se kreće između 8,5 i 15 eura, a studentski posao je lako pronaći.