Došli da bi ostali - Priznavanje diploma stranih stručnjaka u Njemačkoj

Kafić na periferiji Kölna. Za barom je Slobodanka Papac (na velikoj slici). Provjerava ima li dovoljno pića, pere pivske čaše. Pripremiti kafić za večernji posao za nju je rutina. Posao joj pričinjava zadovoljstvo, kaže ova 44-godišnjakinja. "Ovaj kafić je poput dnevne sobe za mnoge ljude. I za mene, kada radim. I dobro je što je tako." Slobodanka je Srpkinja iz Bosne i Hercegovine i po zanimanju je građevinska tehničarka. Prije šest godina došla je u Köln zbog svog muža Nijemca. "Kada sam došla u Njemačku očekivala sam nešto sasvim drugo. Željela sam osnovati obitelj, pokušala sam dobiti dijete. Dovoljno mi je bilo posla i karijere. Ali, to se jednostavno nije desilo." Želja za djetetom joj se nije ispunila.

Sada je ispred nje crveni fascikl, u njemu su svjedodžbe, preporuke, prijevodi dokumenata. To joj je trebalo pomoći da u Njemačkoj nađe posao u svojoj struci. Nedavno je Industrijskoj i trgovinskoj komori Njemačke predala molbu za priznavanjem diplome. Time je ona jedna od prvih, koji koriste prednosti novog Zakona o priznavanju diploma.

Svaki stranac u Njemačkoj ima pravo na priznavanje diplome

Svaki stranac koji živi u Njemačkoj, neovisno iz koje zemlje dolazi, ima pravo podnijeti molbu za priznavanjem diplome a isto tako ima pravo očekivati da mu se molba riješi u roku od najdulje tri mjeseca. I dosada je to doduše formalno bilo moguće ali u stvarnosti je velik broj tih zahtijeva odbijen. Ljudima nije preostajalo drugo nego da traže posao za koji je potrebna znatno niža kvalifikacija od one koju su stvarno imali. Stručnim žargonom to se zove "Fehl-Allokation", što znači obavljanje posla ispod stručne kvalifikacije.

Tako je bilo i sa Slobodankom. Njeno neiskorišteno znanje i poslovno iskustvo stručnjaci nazivaju "neiskorištenim ljudskim kapitalom". Sada bi se to trebalo promijeniti. Njemačka vlada je konačno poslušala ono što joj predstavnici industrije već odavno govore, i donijela je zakon kojim se znatno olakšava i ubrzava proces nostrifikacije odnosno priznavanja stranih diploma.

Tako sada i Slobodanka Papac "pokušava ostvariti pravo koje je ranije samo rijetkima bilo dostupno", kaže Gregor Berghausen, šef za obrazovanje i doškolovavnje pri Industrijskoj i trgovinskoj komori Njemačke. "Naročito ako ste bili iz zemlje koja nije članica EU-a, onda prije gotovo da i niste imali realnog izgleda da vam se diploma prizna."

Ni doseljenicima iz EU-a nije bilo lako

Ali ni stručnjacima iz EU-a nije bilo lako. Grčki kafić u Kölnu. Ovdje je kao konobarica radila farmaceutkinja Simoni Peloriadu iz Grčke. Ova 26-godišnjakinja sada sjedi u vrtu kafića, ali kao gost. Prije godinu dana je stigla u Njemačku. Završila je studij farmacije i u Njemačkoj je željela raditi u svojoj struci. "Niko od mojih poznanika nija znao što se događa. Jedni su mi govorili: Grčka pripada EU-u, ti to lako možeš riješiti. Drugi su me uvjeravali da moram polagati treći državni ispit."

Tek joj je jedna Bugarka, koju je upoznala u apoteci, dala pravu adresu, na koju se može obratiti. Ali onda su došli problemi. Najprije je odbijen prijevod njezine diplome - popis ovlaštenih prevoditelja i sudskih tumača pokazao se pogrešnim. Originali njezinih dokumenata su se negdje zagibili. Proces priznavanja diplome je umjesto jednostavnog administrativnog poteza postao prava birokratska mora.

To bi se sada trebalo promijeniti. Ubuduće postupak nostrifikacije ne bi smio trajati dulje od tri mjeseca. To predviđa posebna odredba novog zakona. Na kraju je to pomoglo i Simoni - njoj je diploma ipak priznata. Nakon toga je sve bilo lakše - mjesec dana kasnije počela je da radi u svojoj struci. Jer i ljekarne u Njemačkoj pate od kroničnog nedostatka radne snage. Klaus Jürgen Bade, predsjedatelj Vijeća njemačkih fondacija za migraciju i integraciju kaže: "Počela je potraga za najboljim mozgovima. Stoga je dobro što se trudimo privući kvalificirane ljude i što brže priznati njihove diplome."

"Bez diplome si ništa"

Središte Kölna, rano je poslijepodne. Luca Modanese restaurira skupocjen namještaj iz 18. stoljeća. Upravo mu je završilo radno vrijeme. Ovaj 34-godišnjak je u Njemačku došao 2008. iz Italije - i njega je tu dovela ljubav. Njegova tadašnja djevojka je sada njegova supruga, zajedno imaju trogodišnju kćer Auroru.

Njemu novi zakon trenutno ne donosi nešto bitno novo. On je posao u svojoj struci našao odmah po dolasku u Njemačku. Ali ipak mu je drago što će sada moći svoju diplomu i formalno priznati - Majstor za obradu drveta. To otvara i druge mogućnosti u budućnosti, smatra Luca. "Ja uvijek gledam kakve mogućnosti postoje. I ako pošaljem prijavu na neki natječaj, bez diplome to ne znači puno. Mogu imati tisuću stranica preporuka, sve službeno prevedeno - bez diplome to je ništa."

Okretanje budućnosti

Zbog toga se on veseli novom zakonu. Ali Luca ima sreću što je njegovo zanimanje priznato širom Njemačke i regulirano na saveznoj razini. Tu se naime krije slaba točka novog zakona: on se odnosi samo na zanimanja koja su regulirana na razini čitave Njemačke. naime neka zanimanja, poput nastavnika u školama, inžinjera ili njegovatelja su u pojedinim njemačkim savezniom pokrajinama različito regulirana. Za njih ovaj savezni zakon ne vrijedi, i tu se doseljenici u Njemačku moraju obratiti nadležnim pokrajinskim službama. To međutim ne znači da su one restriktivnije ili sporije - u čitavoj je zemlji naime porasla svijest da su Njemačkoj za održavanje postojećeg standarda potrebni stručnjaci iz inozemstva.

Još je rano ocjenjivati efikasnost novog zakona. Luca, Simona i Slobodanka samouvjereno pričaju o svom obrazovanju. Oni znaju da znanjem, koje su stekli, mogu dati doprinos njemačkoj ekonomiji. Naravno kada se priznaju njihove diplome.