Dubrovački prijepor oko javnog i privatnog

Nemilo su se prošlog tjedna iznenadili najmoprimci komunalnih vezova za barke u dubrovačkoj Luci Gruž, kad im je lučka uprava poslala zahtjev da izmjeste svoja plovila zbog intenziviranja radova na gradnji komercijalne marine uz rivu Lapadska obala. Barka, makar bila riječ i o najmanjem kaiću, ipak nije kopneno vozilo koje se može lako premjestiti na alternativnu lokaciju. No taj slučaj samo je naznačio znatno širi problem s uređenjem Luke Gruž, čiji su dio trebale biti i nova turistička marina u privatnom posjedu i dugo očekivana gradska lučica za nekomercijalne svrhe. Taj projekt generira dubioze već duže vrijeme, naime, i čini se da se s odmicanjem njegove realizacije one samo dodatno umnožavaju.

Na indikativno pogodovanje konkretnom privatnom investitoru marine Laguna Trade upozorava u strukturama lokalne vlasti, međutim, jedino malena skupina gradskih vijećnika s neovisne Kandidacijske liste grupe birača „Srđ je grad“. Čini se da su na drugoj strani udruženi gotovo svi ostali, posebno velike stranke HNS, SDP i HDZ – one su prije izvjesnog vremena bile i formalno okupljene u grupaciju nazvanu „Dubrovački dogovor“, a povodom spornog projekta apartmanizacije brda Srđ povrh Dubrovnika, inače zaodjenute u ruho gradnje terena za golf. Taj međustranački sporazum više službeno ne postoji, no pokazalo se i prilikom nedavnog vijećanja o Luci Gruž da svejedno funkcionira, a ponovno u korist privatnog ulagača.

Šutnja gradskih vlasti

Ljetos, pak, u aferu oko marine zašla je i tadašnja hrvatska vlada, zanemarivši odluke Upravnog suda i Visokog upravnog suda o poništavanju natječaja za dodjelu koncesije zbog određenih krupnih nepravilnosti. O tome se dosta pisalo u hrvatskim medijima: vlada je pregazila i neka vlastita pravila u raspisu projekta, pa je koncesija opet dodijeljena Laguni Trade vlasnika Frane Pašalića poznatog i kao „hrvatski kralj marina“. U međuvremenu je navodno iščeznula i ranije najavljivana obaveza investitora da o svom trošku uredi i ostatak Lapadske obale – dio koji bi ostao u slobodnoj javnoj upotrebi, a čime bi se rasteretio gradski budžet od skupog ulaganja u preuređenje tog predjela u interesu svih građana.

Tim povodom uputili smo dopis dubrovačkom gradonačelniku Andri Vlahušiću koji predvodi aranžiranje odnosa s privatnim investitorom i koji je više puta prozivan za nedosljedne najave i epiloge u dotičnom procesu. Ipak, nismo dobili ni odgovor niti bilo kakvu reakciju iz njegova ureda, što nažalost samo jača dojam o neprincipijelnom pozicioniranju gradskih vlasti u ovom slučaju. Jedini novi moment uoči objave ovog članka jest očitovanje uprave Luke Gruž da će izmještanje privatnih malih plovila Dubrovčana iz zone gradnje marine biti financirano sredstvima Luke Gruž. Drugim riječima, njihove barke dobit će mogućnost sidrenja u jednom dijelu luke, odnosno privremeni zamjenski vez na pontonu.

Dogovorni fijasko

Ljubomir Nikolić, gradski vijećnik liste „Srđ je grad“ smatra da se Grad Dubrovnik nije zauzeo za javni interes: „Prvo se u izvedbi radova izašlo izvan područja koncesije, a nju je ipak trebalo uvjetovati dinamikom po kojoj bi se koncesija za komercijalnu marinu pokrenula tek s komunalnom lučicom u fazi gotovosti. Tako bismo dobilo oboje, dok je ovako ugroženo opće dobro, i to uz evidentne nelegalnosti.“ Prema onome što je Nikolić izjavio za Deutsche Welle, u svemu tome zakazala je i lučka uprava, kroz peripetije karakteristične za odnose u kojima se lokalne ovlasti nad javnim poduzećima dijele među različitim strankama – tad u pravilu dolazi do zastoja u komunikaciji između podijeljenih subjekata i organa vlasti.

I dok se takva eventualna komunikacijska paraliza u slučaju golferskog projekta na Srđu nadvladala formom „Dubrovačkog dogovora“, gradnja u gruškoj luci rezultirala je fijaskom. „Naravno, jer je tamo sporazum bio motiviran izuzetno jakim interesom velikog privatnog investitora, a u gruškom primjeru dovedena je u pitanje 'samo' javna dobrobit i pozicija običnog, 'malog' čovjeka“, zaključuje Ljubomir Nikolić. I sve bi to još i bilo lakše podnošljivo da zapravo nije posrijedi tek najnoviji u nizu sličnih primjera gdje se ispostavlja kako Dubrovnik danas predstavlja skupu, ekskluzivnu lokaciju za privlačenje boljestojeće klijentele iz čitavoga svijeta, dok interes njegovih žitelja prečesto pada u zadnji plan.