Njemačka kancelarka je svojim putovanjem u Mali i Niger pokušala dati znak za uzbunu i to jednostavnom rečenicom: "Moramo se više nego do sada brinuti za ove države jer je to u našem vlastitom interesu." Interes je jasno definiran: manje migranata u Europi.
To što je Merkel uopće prva njemačka šefica vlade koja putuje u Mali i Niger govori mnogo o političkoj nezainteresiranosti koju je Njemačka dosada pokazivala prema dvije najsiromašnije zemlje na svijetu. To se sada treba promijeniti - u svakom slučaju je to najavljeno. Još jednom. Jer u prethodnim godinama nije nedostajalo koncepata za Afriku. Oni samo nikada nisu postali politički prioritet. Vidjet ćemo koliko dugo će novo zanimanje kancelarke za Mali i Niger ovoga puta potrajati. Jer politički naslov "Ukloniti uzroke izbjeglištva" zvuči dobro. Upitno je samo što se konkretno događa.
Mali i Niger: gdje konkretno zapinje
Uzimamo za primjer Mali i razvojnu pomoć: Njemačka i druge zemlje izdvajaju u posljednjih mnogo, mnogo godina stotine milijuna eura za razvojnu pomoć za ovu ogromnu zemlju. Time se primjerice podržavaju projekti decentralizacije te školuju lokalni i regionalni političari u Maliju, kao i osoblje koje radi u upravi. Na stvarnu decentralizaciju će se i dalje čekati. I to zbog toga jer središnja vlada u Maliju nije zaista spremna da vlast - što znači uvijek: novac - prebaci na regije i općine u zemlji. Ona radije i dalje sjedi na izvorima novca koje joj međunarodna zajednica i dalje osigurava. No tako se ne mijenja nešto u zemlji u kojoj su vrlo različite regije ovisne od milosti dobro uhranjenih političkih elita u glavnom gradu Bamaku.
Uzmimo i primjer Nigera i suradnju na području sigurnosti: europski policajci i carinici obučavaju na licu mjesta svoje nigerske kolege. Oni bi trebali naučiti bolje štititi granice zemlje. Jer kroz Niger se godišnje prokrijumčari oko 120.000 migranata u smjeru Libije. Migranti se nadaju da će stići do Europe - svog cilja iz snova. Korist od toga ubire krijumčarska mafija. Brojni ovdašnji stanovnici su ranije zarađivali novac u turizmu zahvaljujući obilascima legendarnog pustinjskog grada Agadeza. No nakon što se pogoršalo sigurnosno stanje turizam je propao. Zbog toga su se brojni bivši turistički vodiči preorijentirali i sada zarađuju veoma mnogo novca na migrantima. I policajci sudjeluju u tome: oni, naime, naplaćuju za to da zatvore oči kada kroz pustinju Tenere u smjeru Libije krene novi krijumčarski transporter. To konkretno znači sljedeće: nigerske vlasti bi dosljedno trebale kazneno goniti krijumčare i korumpirane policajce. Inače će to oni nastaviti i dalje raditi. Također ljudi u pustinjskom gradu Agadez moraju pronaći atraktivnu ekonomsku alternativu inače neće odustati od svog mafijaški organiziranog posla s migrantima. Obje točke su do sada neriješene. I tu nedostaje konkretnih koncepata.
U najboljem slučaju početak
U tom pogledu znak za uzbunu koji je Angela Merkel dala svojim putovanjem u Mali i Niger će biti samo početak. Početak angažmana koji može biti uspješan samo ako se na njemu s ovim državama bude konsekventno radilo više, i to više desetljeća. I ako se pronađe put koji će suradnju podvrgnuti i djelotvornoj kontroli kvalitete. Ukoliko to ne pođe za rukom, onda lijepi naslov "Pobijediti uzroke izbjeglištva" ostaje - samo naslov.