Dva "pobjednika" i milijuni gubitnika

Može se razumjeti da su se i Izrael i Hamas proglašavali "pobjednicima" nakon potpisanog primirja. Izrael je u svojim zračnim napadima uništio dio arsenala oružja kojim je raspolagao Hamas i istovremeno dokazao uspješnog vlastite proturaketne zaštite. Premijer Benjamin Netanjahu je već i time osvojio dovoljno naklonosti i mirno čekati prijevremene izbore u Izraelu koncem siječnja, bez da se upusti i kopneni okršaj s Palestincima - i potpuno izvjesnim žrtvama među izraelskim vojnicima.

"Pobijedio" je radikalno-islamistički Hamas. Mnoge rakete koje je ispalio na Izrael su uništene i prije nego što su dosegnule cilj, ali je isto tako dokazao da zaštita nije savršena i da može ugroziti i stanovnike urbanih središta u Izraelu. Hamasu je uspjelo i da, nakon revolucija u arapskim državama, opet nametne pitanje Palestine međunarodnoj zajednici. U Pojas Gaze su stizali i važni političari arapskih zemalja pa se tako izborio i za glavnu riječ i među Palestincima.

Ostaju li samo Izrael i - "teroristi"?

Jer, Hamas je "pobijedio" i među Palestincima koji sve više podržavaju Hamas, a Fatah umjerenog palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa je degradiran u bespomoćnog promatrača događaja. Ali baš to bi moglo skupo koštati baš Izrael: ako previše oslabe umjerene snage među Palestincima, onda je Izraelu ostala gotovo kao jedina opcija - (vojna) sila ili će morati sjesti za pregovarački stol s ljudima koje naziva "teroristima". Time se i sam odriče djela mogućnosti prilikom pregovora i postaje talac političkih igri za prestiž hamasa. Sve to u doba kada je čitav arapski svijet u kovitlacu i već prijete nove opasnosti za Izrael.

Ipak, ovo primirje je dokaz kako nije posve nemoguć dogovor niti s "tvrdolinijašima". Doduše, bio je potreban žestoki međunarodni pritisak. U tom su sudjelovale mnoge zemlje Europe, ali je odlučujući bio pritisak Sjedinjenih Američkih Država i izuzetni politički "špagat" kakvog su izveli novi vlastodršci Egipta.

Mrkva i batina egipatskog predsjednika

Egipatski predsjednik Mohamed Mursi je pripadnik Muslimanske braće, organizacije iz koje je zapravo stvoren i Hamas. Mnogo Egipćana suosjeća s Palestincima tako da nije propustio i oštrim riječima kritizirati Izrael i svog premijera poslati u posjet Gazi i time na spektakularni način pokazati solidarnost Kaira.

Ali baš je Egipat, slično kao u doba Mubaraka, preuzeo odgovornost i posredovao između zaraćenim stranama - i očito se pobrinuo da i Hamas prihvati sporazum. Time je Mursi zaslužio svaku vrstu hvale i poštovanja, mada će mu time samo pomoći da u vlastitoj zemlji proširi svoju moć koja već poprima  zabrinjavajuće razmjere.

Zapravo, i pitanje koliko će se primirje držati, ovisi od Mursijeve vještine u pregovorima. Jasno je da Izrael neće prihvatiti novu kišu raketa ispaljenih iz Pojasa Gaze, ali ni Hamas više ne može trpjeti blokadu tog područja. Niti jedna strana si ne može dopustiti da izgubi obraz. Zato je i prostor za kompromis veoma mali, ali više od 150 žrtava tokom samo jednog tjedna okršaja obje strane obavezuju da i taj maleni prostor iskoriste na najbolji način. Te žrtve podsjećaju i na činjenicu kako u tom sukobu uvijek postoje samo prividni pobjednici. Istinski gubitnici su bili i to će ostati - ljudi na obje strane.