Dvojbeni rekord Njemačke željeznice

Direktor Njemačkih željeznica, Rüdiger Grube je ovog četvrtka (21.3.) predstavio poslovne rezultate "veoma uspješne poslovne godine" 2012. Još nikad nije bilo toliko putnika u vlakovima: jedna milijarda i 974 milijuna je "cvikala" svoju kartu, što je porast za gotovo pedeset milijuna putnika - gotovo koliko je odraslog stanovništva u ovoj zemlji.

To se odrazilo i u blagajni koncerna: kroz nju je prošlo 39,3 milijarde eura - 3,7% više nego u godini prije toga, a dobit je narasla za još više, 11% na 1,48 milijardi eura. Još uvijek glavni vlasnik Deutsche Bundesbahna, država Njemačka je naravno vrlo zadovoljna što se tako lijepo puni državna blagajna pa je tako i ministar prometa Peter Ramsauer pohvalio direktora i željeznicu kako je "očito na tračnicama uspjeha".

"Što se tu ima slaviti?"

No, to mnoštvo putnika jedva da ima razloga dijeliti slavlje koje se čuje u Berlinu. Koncem prošle godine su karte ponovno poskupjele pa je tako na primjer cijena karte od Kölna do dvjestotinjak kilometara udaljenog Frankfurta 66 eura (petstotinjak kuna, drugi razred, jedan smjer) - iznos koji i u Njemačkoj nipošto nije malen. Tome treba još dodati pristojbu od četiri eura za rezervaciju sjedala, osobito ako se putuje u vremenima gužve - i ako se želi i sjediti u ne osobito udobnim sjedalima, nego tražiti mjesto na, također ne osobito čistom podu vagona.

Lavovski dio te dobiti dolazi od prigradskog prometa - a tamo naći mjesto za sjedenje ako se putuje na posao, ionako graniči s lutrijom. Putnici mogu proslaviti uspješan početak radnog dana već činjenicom da vlak nije (previše) kasnio - ili da je potpuno otkazan, na primjer ako je pao snijeg ili kiša. Uče se i skromnosti i mogu biti zahvalni ako radi i grijanje ili klimatizacija.

Deutsche Bahn već odavno ne uživa ugled solidnog, točnog i pouzdanog prijevoznika. I mnogi od 130 tisuća zaposlenih Njemačkih željeznica lako mogu ovu dobit svog poslodavca od gotovo milijardu i pol eura, shvatiti kao pljusku. I ovog ponedjeljka (18.3.) je priređen dvosatni štrajk upozorenja kako bi konačno izvojevali značajniju povišicu i bolje uvjete rada.

Štednja se isplati - direktoru

Jer već duže vrijeme uprava Deutsche Bahn-a "povlači sve registre" kako bi povećala dobit: zatvoreni su mnogi kolodvori i ukinute su mnoge linije, osobito u manje napučenim dijelovima zemlje, koje ne donose dovoljno dobiti. Mnoge dodatne službe - čišćenja, opskrbe vagona-restorana, ali i dijelom održavanja - su "prebačene" izvan koncerna tvrtkama koje još manje plaćaju svoje, naravno nipošto motivirane suradnike.

Mnoga radna mjesta su potpuno ukinuta pa na primjer, ako ne želite još platiti i kaznenu pristojbu ako želite kupiti kartu kod konduktera (to se po novom zove "pratilac vlaka"), osuđeni ste na neravnopravnu bitku s automatima za prodaju karata. Tamo pak osobe koje nisu toliko vične računalima, doista mogu biti sretne ako, nakon desetak minuta kojekakvih pitanja, dobiju kartu - pa makar za bilo koje odredište.

Jer šaltera na kojima netko prodaje karte na mnogim kolodvorima uopće više - nema. Mjere štednje idu tako daleko da na primjer na rečenoj trasi između Kölna i zračne luke Frankfurta nema niti - skretnica. To znači, ako se nešto dogodi na trasi, vlak mora "u rikvercu" do svog ishodišta. Razlog - i održavanje skretnica košta novca.

Direktor Njemačkih željeznica Rüdiger Grube svakako može biti motiviran da posegne za svim mjerama štednje koje mu padnu na pamet. Naime, poslodavac - odnosno država, smatra kako njegovo umijeće zavređuje i prigodnu naknadu - to je 75 tisuća eura mjesečno, odnosno 900 tisuća eura godišnje. Ali to je tek dio njegovih primanja, jer je lavovski dio vezan uz poslovni uspjeh. Utoliko je već 2011. na svom računu prebrojao 2,46 milijuna eura, a obzirom da je prošla, 2012. godina bila rekordna, takav je i prihod predsjednika uprave Deutsche Bahn AG: 2,66 milijuna eura. Svih petero članova uprave Njemačkih željeznica je za prošlu godinu dobilo 8,7 milijuna eura "nagrade".