Ägypten Lehren

Egipćanima su trebala tri desetljeća da se pobune protiv moćnog Hosnija Mubaraka. Tri desetljeća ograničenja slobode, tlačenja, korupcije, povreda ljudskih prava i sve većeg bijesa zbog socijalne nepravde. Sada su Egipćani na ulicama i slike iz Kaira, Aleksandrije ili Sueza vrlo su slične onima koje smo nedavno gledali iz Tunisa. Ljudi traže odlazak omrznutog vladara. Pritom se ne zadovoljavaju samo praznim obećanjima i ne daju se zastrašiti. Suprotstavljaju se nasilju, hrabri su, spremni čak riskirati i vlastiti život.

A što mi riskiramo? Puno manje. Tri desetljeća smo uglavnom okretali glavu i gledali u stranu, ponekad možda tiho protestirali kada su se naše vrijednosti gazile u zemljama koje su važile za partnere i saveznike Zapada. Sada se širom Europe vode rasprave o mogućem efektu domina i posljedicama: ako je tuniski vlastodržac pao, a uskoro bi ga mogao slijediti i egipatski moćnik Mubarak, hoće li to destabilizirati čitavu regiju? Prijete li sada kaos i nestabilnost u neposrednom europskom susjedstvu? Prijeti li preuzimanje vlasti od strane radikalnih islamista? I nalazi li se sada Izrael u novoj opasnosti?

Nitko takav razvoj događaja ne može isključiti. Dinamika protestnog vala, koji zahvaća sve više arapskih zemalja, teško je predvidiva. I sasvim je neizvjesno kako će to sve završiti. Moguće je i da rezultat u jednoj zemlji bude sasvim različit od rezultata u nekoj drugoj.

Puna podrška demokratskim snagama

Ali istovremeno je moguć posvuda i razvoj u pravcu više sloboda, pravednosti i demokracije. I ta mogućnost ima u Egiptu jednako tako brojne pristaše kao i u Tunisu ili drugim zemljama. Poziv za više slobode odjekuje u svim slojevima društva, od gradskog srednjeg sloja, preko mlade generacije facebooka pa sve do konzervativnog muslimanskog ili kršćanskog miljea.

To su snage koje bi i SAD i Europa trebali jasno podržati. Predugo smo mi međutim ostavljali dojam da nas nesloboda u arapskim zemljama zanima samo kada su za nju odgovorni Zapadu neskloni režimi. Ili kada su žrtve istaknuti demokratski aktivisti ili pojedine manjine, poput kršćana.

Pozitivan je znak da zapadni političari sada pod pritiskom događaja malo pomalo počinju mijenjati svoje mišljenje. Nažalost je to već vrlo kasno - nadajmo se ne i prekasno. Svaki dojam nekog solidariziranja s autoritarnim vlastodršcima šteti našem ugledu u regiji. Možda političari tu sada moraju paziti na pravila ponašanja u diplomaciji, ali građanin koji politički razmišlja to ne mora. Zbog toga ja izražavam svoju solidarnost sa svim demokratskim snagama u Egiptu i regiji. Ukoliko mi naše vrijednosti ne želimo izdati, onda te demokratske snage zaslužuju našu punu i neograničenu podršku.

Autor: Rainer Sollich / Z. Arbutina

Odg. ur.: A. Jung-Grimm