„Ekonomična medicinska skrb“ za Josipa Perkovića
23. srpnja 2019
Stvarno zdravstveno stanje bivšeg jugoslavenskog (i kasnije hrvatskog) obavještajca u ovom trenutku po saznanjima DW-a još nije poznato – zato što pretrage u Zagrebu nisu zaključene. No, prigovori koje je iznio Perkovićev zagrebački odvjetnik Anto Nobilo su ozbiljne i s njima smo konfrontirali bavarske vlasti.
Nobilo je naime, kako je izjavio za DW, na temelju promatranja iz proteklih godina i informacija iz prve ruke – od svog klijenta, uvjeren da Perković u Njemačkoj nije bio (zdravstveno) tretiran na adekvatan način:
„On (Perković, op. aut.) je izgubio 30 kilograma tjelesne težine. Dolaskom u zatvor Remetinec utvrđena je težina od 66 kilograma. Prije izručenja imao je 94-96 kilograma."
Nijemci štedjeli na skrbi o Perkoviću?
Perkovićevo zdravstveno stanje nije najbolje – i to već neko vrijeme. Kad je bio izručen u Njemačku, sa sobom je, kaže nam Nobilo, ponio i liječničku dokumentaciju i propisane terapije. Već tada je imao nekoliko ozbiljnijih dijagnoza bolesti, odnosno probleme s visokim krvim tlakom te povišenim šećerom, tvrdi zagrebački odvjetnik:
„Nije imao medicinsku zaštitu kakvu je trebao i bojim se da je došlo do oštećenja njegovog zdravlja. U Njemačkoj su mu otvoreno rekli da oni neće trošiti svoja sredstva jer on će služiti kaznu u Hrvatskoj.“
Jesu li Nijemci doista štedjeli na zdravstvenoj skrbi oko bivšeg udbaškog šefa? Navodi koje je Nobilo iznio za DW su konkretni i s njima smo suočili Ministarstvo pravosuđa u Münchenu – bavarske pravosudne vlasti su naime bile nadležne za istragu Đurekovićevog ubojstva, samo sudsko procesuiranje i na koncu – za smještaj pravomoćno osuđenog u zatvoru.
Glasnogovornica Ministarstva Ulrike Roider za DW je izjavila kako podaci o zdravstvenom stanju neke konkretne osobe podliježu „posebno strogom zakonu o zaštiti podataka", odnosno da iz pravnih razloga ne može konkretno komentirati zdravstveni tretman dotičnih osoba, tj. zatvorenika.
Liječnička skrb o zatvorenicima u bavarskim zatvorima regulirana je posebnim zakonom – u njemu stoji da „zatvorenici imaju pravo na zdravstveni tretman ukoliko je on potreban kako bi se otkrilo neku bolest, liječilo je, spriječilo njezino pogoršanje, odnosno ublažilo tegobe zbog bolesti."
Osim toga, Ministarstvo pravosuđa na upit DW-a odgovara da svi zatvorenici imaju pravo na opskrbu lijekovima i drugim medicinskim materijalom, odnosno na preventivne preglede i pretrage s ciljem ranog otkrivanja potencijalnih bolesti.
Krše li Bavarci zakon?
A upravo to se, sudeći po navodima odvjetnika Nobila – nije dogodilo. Za DW on tvrdi da Perković u pet i pol godina provedenih u njemačkim zatvorima nije „nikada bio pregledan“ kako bi mu se ustanovio razvoj pojedine bolesti. Krše li dakle bavarske vlasti zakon?
I želi li upravo taj dojam Nobilo svojim navodima postići? Pritom kao vrhunski informiran stručnjak zna vjerojatno da se bavarske vlasti ne smiju konkretno očitovati o njegovim tvrdnjama.
Želi li Perkovićev branitelj pokušati (dodatno) diskreditirati bavarsko pravosuđe? Dodatno pojačati (svoju) sumnju da suđenje nije bilo pravedno?
Proces u Münchenu protiv Perkovića (i Zdravka Mustača) Nobilo je naime u više navrata nazvao „nepoštenim" te „pristranim" i podigao je tužbu pred Europskim sudom za ljudska prava - gdje očekuje da bi Perković za godinu-dvije trebao biti pušten na slobodu.
Njegov ključni argument u tom pokušaju je uloga suca Manfreda Daustera – koji je sudio i Krunoslavu Pratesu, Perkovićevom „špiclu“ koji je nadzirao Đurekovića – i u čijoj je tiskari i ubijen bivši menadžer zagrebačke INA-e. Nobilo smatra da se Dauster trebao izuzeti iz postupka protiv Perkovića.
Nakon pet i pol godina provedenih u njemačkim zatvorima, Josip Perković nedavno je prebačen u Hrvatsku na odsluženje zatvorske kazne. Bivši visokorangirani jugoslavenski (a kasnije i hrvatski) obavještajac u Münchenu je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, a u Hrvatskoj mu je, obzirom da tamošnje zakonodavstvo ne poznaje kaznu doživotnog zatvora, kazna preinačena u 30 godina iza rešetaka.
Nobilo je za DW izjavio i da su Perkoviću tijekom suđenja u Münchenu izvađeni prednji zubi jer ih „nisu htjeli liječiti“. Prema njegovim navodima je na Perkovićevo traženje proteze ta molba odbijena s argumentom da je to „estetsko, a ne medicinsko pitanje". Na intervenciju obrane (i javnog karaktera suđenja), Sudsko vijeće je ipak naložilo zatvoru da ipak napravi protezu.
„Medicinska skrb koja se temelji na načelu ekonomičnosti"
Nakon završetka suđenja Perkoviću je u zatvoru Straubing, tvrdi zagrebački odvjetnik, izvađen još i zub na kojem je proteza imala uporište: „Uoči vađenja zuba 9. 1. 2018. liječnik (zubar?) mu je rekao da neće raditi novu protezu, jer će u konačnici ići u Hrvatsku, pa da mu onda oni to tamo rade!“
DW je i s ovim navodom pismeno konfrontirao bavarske vlasti. Iz Ministarstva pravosuđa su nam rekli da „troškove medicinski nužnih tretmana uključujući redovito, ako je to potrebno, i angažman eksternih liječnika, preuzima Bavarska“. I navodi kako je te izdatke (liječničku odnosno zubarsku skrb) u proračunu za 2018. bilo rezervirano 9,2 milijuna eura.
Koliko je od toga izdvojeno na skrb o Perkoviću? I je li istina da mu nisu htjeli napraviti novu protezu? Bavarci na ta naša pitanja ne žele/ne smiju konkretno odgovoriti.
Glasnogovornica Ministarstva pravosuđa samo nam je potvrdila da je u svakom bavarskom zatvoru zagarantirana „dostatna, svrsishodna odgovarajuća temeljna medicinska skrb, koja se temelji na načelu ekonomičnosti“.