Emancipacija stripova

Crash! Boom! Bang! - I već je mišićavi superheroj spasio svijet i iz ralja zlikovca oslobodio "nadarenu" plavušu. Zlikovac pritom iscrpljen uspijeva pobjeći s mjesta poraza, ali naravno ne odlazi bez da je prethodno teatralno poručio da će se osvetiti. Pa tako u sljedećem broju već čeka u zasjedi s podmuklim planom, kako bi zavladao svijetom. Takvi i slični scenariji se mogu naći u svjetski poznatim stripovima poput Batmana i Spidermana ili pak u talijanskim stripovima koji se čitaju u Hrvatskoj poput Zagora, Dylana Doga, Lazarusa Ledda, Alana Forda, itd.

Iako se stripovi danas sve više tiskaju i prilično povoljno (za razliku od prije 20-ak ili 30-ak godina) mogu nabaviti i u boji, mnogi su sadržajno još uvijek u crno-bijelom svijetu. Dobro i zlo su jasno razdvojeni. Nikad se od čitatelja ne očekuje da čita između "slikovnih redova". Tako ni ne čudi što su stripovi u Njemačkoj i dan danas na lošem glasu.

Pedesetih godina je njemačko-američki psihijatar Frederic Wertham htio dokazati da stripovi čak imaju loš utjecaj na djecu. Objavio je jednu studiju pod naslovom "Zavođenje nevinih". Zbog te studije je došlo do rasprave u medijima. "To je dovelo do straha od slika i rečeno je: svatko tko čita stripove ostat će nepismen i postati kriminalan", prenosi tadašnje razmišljanje Dietrich Grünewald, znanstvenik u sektoru umjetnosti i predsjedatelj Društva za istraživanje comic stripova.

I stripovi mogu biti umjetnost

Takve, u društvu do danas ukorijenjene, predrasude donekle želi razbiti izložba "Comicleben - Comiclife" (Život stripova) u berlinskom Muzeju Europskih kultura. "Važan povod za izložbu je bio da stripu damo prostora i izvan same scene comic stripova", pojašnjava Judith Schühle, koja je sudjelovala u izradi koncepta izložbe. To je važno, dodaje ona, jer Njemačka na europskoj i svjetskoj karti stripova još uvijek zauzima poseban status: "Kad se promotri njemački svijet stripova, onda je to veoma mali svijet u usporedi s francuskim. U Francuskoj je strip odavno prihvaćen kao samostalna umjetnička forma."

Pored zabavnih stripova u izdanjima "crtanih romana", koji kvantitativno i dalje dominiraju, u Njemačkoj se sve više etablira kvalitetni autorski strip. Moderni autorski stripovi ne sadrže crno-bijelu shemu, njihovi glavni likovi nisu superheroji sa supermoćima, nego su u fokusu tih stripova ljudske sudbine. Cilj nije pojednostavljenje ili odvraćanje od stvarnosti, već jasan pogled na realni svijet.

Međutim, potrajat će dok se takvi stripovi s kvalitetnim sadržajima istaknu i iziđu iz sjene trivijalnih stripova. "U glavama mnogih je strip još uvijek lagana zabava. Ali to se mijenja korak po korak", kaže Dietrich Grünewald.

Strip star 900 godina

Priče u slikama se mogu pohvaliti dugom tradicijom. Ne u crtanom romanu, nego na jednom tepihu su već u 11. stoljeću pričane priče u slikama, i to na umjetnički izvezenoj tapiseriji iz Bayeuxa. Na toj gotovo 70 metara dugoj tapiseriji je u 58 scena izvezena priča o normanskom osvajanju Engleske. To je na neki način strip star 900 godina. Srednjovjekovni pjevači su sve do 19. stoljeća svoje izvedbe ilustrirali slikama. Za vrijeme izvedbe je jedan pomoćnik pokazivao na prateće slike, koje su bile na jednoj tabli.

Priče u slikama, bez i s tekstom, su imale i još uvijek imaju svoje mjesto u umjetnosti, kako ističe stručnjak za stripove Dietrich Grünewald: "Strip ima vlastitu estetiku, koji od čitača zahtijeva intenzivnije suočavanje. Promatrač mora aktivnije sudjelovati, jer mora povezati i oživjeti statične slike."

Kompleksne figure i autentične priče

Svjetski poznat i nagrađivan je primjerice strip "Miš", američkog crtača Arta Spiegelmana iz 1986. godine. Spiegelman je intervjuirao svoga oca, koji mu je ispričao kako je preživio holokaust. U stripu Spiegelman svoga oca ne karakterizira samo kao žrtvu, nego i kao počinitelja, koji kao svojeglavi rasist diskriminira homoseksualce i crnce. Likovi se u stripu ne pojavljuju kao ljudi, nego kao životinje.

I u Njemačkoj je sve više stripova s ozbiljnom tematikom, primjećuje Dietrich Grünewald: "Političkih stripova u užem smislu riječi je proteklih godina sve više, jer se sve veći broj strip-crtača smatra svojevrsnim strip-reporterima." Jedna od tih novih strip-reporterki je Berlinčanka Paula Bulling, koja je svojim stripom "U zemlji ranoranilaca" dokumentirala život azilanata. A strip-autorica Ulli Lust je pet godina radila na stripu "Danas je zadnji dan ostatka tvog života", u kojemu je riječ o 17-godišnjoj pankerici, koja zajedno sa svojom prijateljicom kreće na putovanje u Italiju. Dvije prijateljice žele uživati u svojoj slobodi, ali bivaju ubrzo suočene s nasiljem i seksualnim nasrtajima. Ta autorica svojim stripom tako pokazuje što se stripom još može pokazati i iskazati - pored klišeja o superherojima, mističnih bića i vječitih lovišta u kičavim strip-vesternima.