Etnička idila Sovjetskog Saveza u malom

U litvanskom gradu Visaginasu na krajnjem sjeveroistoku zemlje je najbučnije u ponedjeljak poslijepodne između 14 i 16 sati. Tada, naime, gradonačelnica Dalia Štraupaitė prima građane koji se dolaze zbog nečega žaliti, uglavnom zbog nedostatka posla. Gradonačelnica većinom strpljivo sluša emotivne istupe građana, no koji put je i njoj svega preko glave. Tada onima koji najviše zanovijetaju poručuje: "Idite natrag u Rusiju". Dalia Štraupaitė to kaže kroz smijeh. I zna da se od njezinih građana malo tko želi vratiti u Rusiju.

Multikulturalnost na sovjetski način

Ovakva direktna komunikacija je sastavni dio života ovdje na rubu zemlje uz granicu s Rusijom. To je i potrebno jer ovdje na najužem prostoru žive 43 različite etničke skupine s čitavog područja bivšeg Sovjetskog Saveza. Litvanci, Rusi, Ukrajinci, Tatari, Bjelorusi... Grad je nastao 1975. oko atomske centrale koja je dobar dio Pribaltika i Bjelorusije opskrbljivala električnom energijom. Na gradnji elektrane su radili radnici i inženjeri iz cijelog tadašnjeg Sovjetskog Saveza. I danas se kod stanovnika ovog zaboravljenog gradića osjeća nešto kao pripadnost kolektivu. "Mene su prije 32 godine poslali ovamo nakon studija. Svi su na taj način došli u Visaginas i to je nešto što zbližava ljude", kaže 58-godišnji Rus Sergej. Zajednički jezik građanima ovoga grada iz epruvete je bio i ostao ruski. No danas je Visaginas jedini grad u Litvi u kojemu je većini stanovnika materinji jezik ruski. I sama ruska etnička manjina je s preko 30 posto udjela u ukupnom broju stanovnika još uvijek jaka. U susjednoj Latviji i Estoniji bi to bio razlog za zabrinutost. Otkako je Vladimir Putin "pohrlio u pomoć" svojim sunarodnjacima u Ukrajini i okupirao Krim, u baltičkim zemljama nastalima nakon raspada Sovjetskog Saveza je prisutna bojazan da bi se isti scenarij mogao odigrati i u njihovim zemljama.

Malo drugačiji Rusi

No Rusi koji žive u Visaginasu se baš i ne osjećaju kao Rusi. "Ja se doduše osjećam kao Rus no kad sam u samoj Rusiji primjećujem da se radi o potpuno drugačijem mentalitetu”, kaže Sergej. On je, kao i pretežita većina njegovih sunarodnjaka u Litvi, državljanin ove zemlje. Litva je nakon proglašenja neovisnosti početkom devedesetih svim svojim državljanima dala priliku uzimanja litvanskog državljanstva. I to, za razliku od susjedne Estonije ili Latvije, bez ikakvih uvjeta poput poznavanja litvanskog jezika. Upravo zbog tih prepreka je u Estoniji i Latviji mnogo pripadnika ruske manjine još uvijek bez državljanstva. I upravo zbog toga se mnogi u Litvi osjećaju ugodno. “Što ću ja u Rusiji? Ovdje je ljepše, a osim toga su i mirovine bolje", kaže Jevgenija Masliakova, Bjeloruskinja sa stalnom adresom u Visaginasu. Njezin poznanik, Poljak Oleg Račkovskij, dodaje kako je ono što se dogodilo u Ukrajini "ovdje nezamislivo". "Ja se češće posvađam kod kuće sa svojom ženom nego s pripadnicima drugih manjina", kaže Račkovskij kroz smijeh. No ponašanje Rusije na Krimu smatra opravdanim jer se "ipak radi o povijesno ruskom području".

Pobuna zbog kabelske televizije

Mišljenja oko ukrajinske krize u gradu su doduše podijeljena. No napetosti zbog razlike u mišljenju među pripadnicima pojedinih etničkih skupine nema. Samo jednom je došlo do pobune kada je grad iz lokalne kabelske mreže "zbog širenja propagande" uklonio jednu rusku TV-postaju. Stanovnici su tada u jednom prosvjednom pismu gradskoj upravi dali do znanja da sami znaju procijeniti radi li se o propagandi te da im za to ne treba cenzura. No gradska uprava je ostala tvrdokorna i nije vratila rusku postaju u mrežu. Građani Visaginasa su to kaznili prije nekoliko tjedana kada su na predsjedničkim izborima demonstrativno svoj glas, umjesto sadašnjoj predsjednici i Litvanki Dalii Grybauskaitė, dali kandidatu Waldemaru Tomaszewskom, pripadniku poljske manjine. Mnogi u Visaginasu su nakon toga nabavili satelitske antene.

Gradonačelnica Dalia Štraupaitė zbog toga nije zabrinuta. Ona smatra da je onaj dio građana koji je bio krajnje nezadovoljan političkim razvojem situacije već odavno otišao. Mnogo veći problem predstavlja činjenica da je najveći poslodavac u gradu, atomska centrala, morala prestati s radom. Građani Visaginasa se sada nadaju da bi dolaskom nekog novog poslodavca grad ponovno procvjetao novim sjajem. I to je onaj tipični optimizam po kojemu su stanovnici ovog "Sovjetskog Saveza u malom" poznati u čitavoj Litvi.