EU nejedinstven oko Sirije, Turske i - Srbije

Zapravo je bilo planirano da Turska u srijedu 26. lipnja otvori novo poglavlje u pregovorima s Europskom unijom. Bio bi to novi korak u eurointegraciji Turske, s obzirom na to da su razgovori Bruxellesa i Ankare još od 2010. godine na ledu. Pregovori nisu mogli biti nastavljeni zbog previše razilaženja u mišljenjima pa je iz EU-a stigao prijedlog da se razgovori nastave i to o navodno bezopasnoj temi – regionalnoj politici. Ali u ovom trenutku odnosi Turske i EU-a nisu, moglo bi se reći, nimalo bezopasni.

Od eskalacije nasilja na demonstracijama u više turskih gradova i represije za kojom poseže premijer Recep Tayyip Erdogan u pokušaju da zaustavi prosvjede, i iz Bruxellesa stižu sve oštrije kritike. U Luksemburgu zasjedaju šefovi diplomacija zemalja Europske unije. Razgovorima prisustvuje i glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen, koji je članici tog saveza Turskoj poručio „da u skladu s osnovnim demokratskim principima mora omogućiti održavanje mirnih demonstracija, ali i pravo na slobodu izražavanja mišljenja“.

Bez promjena strategije „samo zato što su neki nervozni“

Njemačka, Austrija i Nizozemska smatraju da najnovije okolnosti u Turskoj ne dopuštaju nastavak pregovora s Ankarom, u protivnom bi se razgovori mogli protumačiti kao odobravanje politike turskog premijera.

Međutim, tursko pitanje unijelo je podjele u Europsku uniju. U Bruxellesu nema konsenzusa o tome kakvu poziciju zauzeti prema zemlji koja navodno želi u EU. Austrijski ministar Michael Spindelegger tvrdi da nitko ne pokušava Turskoj zatvoriti vrata pred nosom. „Ali također je važno da se ne zatvaraju oči pred onim što se tamo događa.“ Njegov belgijski kolega Didier Reynders smatra da bi pregovore trebalo iskoristiti „da se s Turskom izravnije raspravi o nekim načelima“.

Šveđanin Carl Bildt inzistira na principijelnosti. On podsjeća da je politika pristupnih razgovora rezultat dugoročne i uspješne strategije Europske unije „koja je kontinentu donijela mir i stabilnost“. Ona ne smije biti dovedena u pitanje samo zato što su „tamo negdje ljudi nervozni“. To ne ukazuje na odgovornu politiku EU-a, upozorava Bildt.

Neki jednostavno „ne žele“ Tursku

Usprkos čvrstom stavu svoje vlade šef njemačke diplomacije Guido Westerwelle izražava spremnost na kompromis. Zajednička izjava ministara u korist pregovora s Turskom nije isključena, ali izgleda da sve ovisi od daljnjem razvoju situacije u toj zemlji.

Na visokoj predstavnici EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton je da sasluša mišljenja svojih kolega. Zbog toga je u iznošenju svog stava prilično suzdržana. „Uvijek sam vjerovala da budućnost Turske ovisi o nama“, rekla je Ashton. „Dijalog je najbolja opcija, sve dok je on moguć. Vrlo rijetko je odbacivanje dijaloga bolje rješenje.“

Posredovanje u potrazi za zajedničkih rješenjem dodatno otežava činjenica da su pojedine članice EU-a protiv pridruživanja Turske. To bi se moglo reći i za Njemačku. S obzirom da se bliže izbori i da bi većina građana u Njemačkoj glasovala protiv ulaska Turske u EU, retorika političara u Berlinu samo je još oštrija nego inače.

Embargo na uvoz oružja u Siriju bolje rješenje?

U Bruxellesu nema jedinstva ni kada je riječ o Siriji. Od prije nekoliko tjedana uočljive su i razlike u stajalištima europskih zemalja o tome, bi li sirijske pobunjenike trebalo naoružati ili ne. Velika Britanija i Francuska inzistiraju na prekidu embarga. Druge članice EU-a poput Austrije ih oštro kritiziraju. Ministar Spindelegger traži objašnjenje za takve zahtjeve, jer je Europska unija, unija mira i ne bi trebala podržavati nijednu stranu u konfliktu.

Luksemburžanin Jean Asselborn vjeruje da je embargo na uvoz oružja urodio plodom i navodi da su se svi te politike držali još od samog početka, u Siriji ne bi bilo zločina. I njemački ministar Westerwelle sumnja u opravdanost „zaokreta europske politike“ prema Siriji. „Mi tu zemlju nećemo dovesti do trajnog mira i demokracije vojnim rješenjem.“

Drugim riječima, i u rješavanju sirijskog problema Europska unije djeluje bespomoćno. Vlade zemalja EU-a polažu veliku nadu u mirovnu konferenciju, koja će biti održana u Ženevi. Doduše, još uvijek je neizvjesno hoće li ona uopće biti priređena.

Što sa Srbijom?

Na sastanku se raspravljalo i o početku pristupnih pregovora sa Srbijom. „Ne očekujte finalnu odluku danas“, poručio je šef njemačke diplomacije Guido Westerwelle. Dva sata su ministri EU-a predstavljali mišljenje i stavove svoje zemlje u pogledu nastavka eurointegracija Srbije i Kosova. Svi su pozdravili napredak u dijalogu i istakli da je prvi dogovor o normalizaciji odnosa povijesni događaj.

„EU sada mora pozitivno odgovoriti u vezi Srbije“, rečenica je oko koje se svi slažu, ali ne i oko toga na koji način i kada. I dok se većina zemalja članica zalaže za otvaranje pristupnih pregovora sa Srbijom u listopadu, Njemačka ostaje uporna u svom stavu da je početak sljedeće godine „dobar pravac za sve“.