EU priprema sankcije protiv Turske

Europska unija u Bruxellesu trenutno radi na popisu mogućih sankcija protiv Turske. Time bi se tu zemlju trebalo potaknuti da sporna bušenja u potrazi za zemnim plinom u istočnom Sredozemnom moru ograniči na svoje teritorijalno more. Grčka i Cipar smatraju da Turska ugrožava njihovu sigurnost. I već su sredinom srpnja progurali da se EU mora pozabaviti mogućim sankcijama protiv Turske. Ali, prijepor i dalje eskalira.

U međuvremenu su održane vojne vježbe, a govorilo se i o razlogu za rat. Ministri vanjskih poslova EU-a smatrali su nužnim dati nalog za izradu popisa mogućih konkretnih sankcija, što su i učinili krajem kolovoza. O tim sankcijama bi predsjednici država i vlada EU-a mogli odlučiti na svom sljedećem susretu 24. rujna, izjavio je povjerenik EU-a za vanjsku politiku Josep Borrell. Mogli bi, rekao je, a ne da će odlučiti ili morati odlučiti.

Grčka i Cipar prave pritisak

EU i dalje ostaje oprezan. Borrell naime ima nalog da paralelno pregovara i s Turskom, kako bi se smanjila napetost. Njemačka kao trenutna predsjedateljica EU-a pokušava posredovati između Grčke, Cipra i Turske, ali zasad bez uspjeha. Zato se u Europskoj komisiji i radnim skupinama Europskog vijeća u kojem su zastupljene zemlje članice i dalje radi na popisu mogućih sankcija.

Grčka i Cipar žele spriječiti odugovlačenje i povećavaju pritisak, što se ne sviđa povjereniku Borrellu. Oni su spremni podržati sankcije protiv Bjelorusije, koje su već spremne, samo ako će istovremeno biti prihvaćene i sankcije protiv Ankare. Cipar je ove srijede otvoreno prijetio vetom. A za odluke o sankcijama potrebna je jednoglasna odluka svih članica EU-a i svaka zemlja ih može blokirati.

Više stupnjeva sankcija

Koga u Turskoj i kakve sankcije bi mogle obuhvatiti još je tajna. Borrell je dao naslutiti da se ne radi o sankcijama samo protiv pojedinih osoba nego i protiv poduzeća koja rade na vađenju plina. „Sve što ima veze s tim problemom“ moglo bi biti obuhvaćeno, kaže Borrell. Time se misli i na brodove koji sudjeluju u istraživanju i vađenju plina. Za njih bi luke u Europskoj uniji bile zatvorene i ne bi mogli iz EU-a dobiti nikakve zamjenske dijelove. Ali, na popisu bi se mogle naći i banke koje financiraju ta poduzeća.

Sljedeći stupanj bi bile sankcije protiv čitavih gospodarskih grana u Turskoj, dao je naslutiti Borrell. One bi pogodile područja „na kojima je tursko gospodarstvo tijesno povezano s europskim gospodarstvom“. To se zacijelo odnosi i na carinsku uniju koja omogućuje razmjenu dobara između Turske i EU-a gotovo bez ikakvih carina. A Turska već odavno želi proširiti područja koja su obuhvaćena carinskom unijom. EU bi ju sad mogao ograničiti. Moguće je i formalno okončanje pristupnih pregovora s Turskom koji teku vrlo sporo. Austrija to otvoreno zahtijeva. Ostale članice EU-a još nisu na to spremne. Carinska unija i pristupni pregovori su najteže diplomatsko oružje koje bi EU mogao upotrijebiti protiv Turske.

Kakav učinak imaju sankcije?

„Tursku neće impresionirati veliki topovi“, kaže Sinan Ülgen iz instituta Carnegie Europe u Bruxellesu. „U Ankari ne vjeruju da će EU ikad oko uvođenja sankcija postići suglasnost svih članica. To je prije kontraproduktivno.“ Sinan Ülgen je vanjskopolitički stručnjak koji potječe iz Turske i on smatra da se EU nalazi u dilemi. „EU mora odlučiti jednoglasno. To vodi tomu da će sankcije u svakom slučaju ispasti previše skromne da bi Tursku navele na promjenu njezinoga ponašanja.“ On ne zagovara oštrije sankcije, ali pojedinačne sankcije protiv osoba ili tvrtki ne bi imale smisla, jer neće imati nikakvog učinka, kaže Ülgen u razgovoru za DW.

Savezni ministar gospodarstva Peter Altmaier načelno je sumnjičav prema takvim mjerama. Upitan o sankcijama protiv Rusije on je na televiziji ARD izjavio da ne poznaje ni jedan slučaj da je neka zemlja na takav način bila potaknuta na promjenu svoga ponašanja. Sankcije više vode zaoštravanju politike, kaže on. Ali, ima stručnjaka, kao što je Janis Kluge iz berlinske Zaklade za znanost i politiku, koji sankcije smatraju prokušanim sredstvom za dugoročni utjecaj na politiku i slanje signala.

Mrkva i batina

„Mislim, da to možemo usporediti i s drugim sankcijama, da ciljane sankcije mogu ostvariti određeni učinak“, smatra zastupnik Zelenih u Europskom parlamentu Sergey Lagodinsky. Radi se o tomu da se Turcima pošalje jasan signal da „smanje brzinu“ u svojoj ratničkoj retorici, kaže Lagodinsky.

Josep Borrell, povjerenik EU-a za vanjsku politiku, nakon sastanka ministara vanjskih poslova EU-a krajem kolovoza govorio je o tomu da se Turskoj ne smije samo prijetiti batinom nego da joj treba ponuditi i neku mrkvu, dakle privlačnu ponudu. To bi primjerice moglo biti proširenje carinske unije ako Ankara popusti u prijeporu oko zemnog plina.

Europskoj uniji s turskoga gledišta pripada uloga posrednika, smatra stručnjak za Tursku Sinan Ülgen iz Carnegie Europe. Nju bi ona izgubila uvođenjem sankcija. Osim toga Turska bi odgovorila protu-sankcijama. Sergey Lagodinsky zato smatra da bi trebalo nastojati oko dijaloga dviju sukobljenih strana. „Načelno još nismo iscrpili sve mogućnosti da se postigne zamrzavanje situacije kako bi se tražilo zajedničko rješenje i fer sigurnosna arhitektura u Sredozemnom moru." Trebalo bi razmisliti i o tomu, kaže Lagodinsky, da EU skupa s Turskom traži alternativne izvore energije, umjesto da se samo koncentrira na plin.