EU u dilemi između ograničavanja migracija i ljudskih prava

Malo je političkih pitanja oko kojih su države članice EU-a tako podijeljene kao kod migracija i azila. Zemlje poput Mađarske žele prihvatiti što je moguće manje migranata, dok se članice na vanjskim granicama žale da su u ovom problemu prepuštene same sebi. Najkasnije 2015. godine, kada je stotine tisuća ljudi željelo ući u EU razlike su postale vidljive. Od tada stalno postoje nastojanja da se migracija i azil bolje organiziraju. Tek u rujnu je Europska komisija predložila prijedlog reformi europskog azilantskog sustava.

Države EU-a se nalaze u dilemi: s jedne strane žele ostvariti svoje interese i regulirati migraciju, a s druge strane žele poštovati temeljna ljudska prava. Studija "Human Rights Challenges to European Migration Policy" – kratko "Remap" – sada pokazuje gdje ljudska prava i migracijaska politika EU posebice kolidiraju.

Zahtjevi i stvarnost

"EU ima pravo djelovati kao promotor ljudskih prava”, kaže koautor studije Frederik von Harbou iz Visoke škole Ernst-Abbe iz Jene za DW. To se također pokazuje u tome da ljudska prava sve više igraju ulogu u migracijskoj politici. Jedan primjer za to je Frontex, Europska agencija za nadzor granica EU-a.

Godine 2018. je upravo Frontex dobio opsežna nova ovlaštenja, ali u uredbi koja je to regulirala pojavili su se i "mehanizmi za ljudska prava”, kaže Harbou. Primjerice sada, kako kaže, postoji mogućnost da se agenciji prijave povrede ljudskih prava, a i načelo nevraćanja prema međunarodnom pravu spominje se nekoliko puta. Ovo načelo kaže da se ljudi ne smiju vraćati u države u kojima prijeti mučenje ili druga ozbiljna kršenja ljudskih prava. Međutim, kaže Harbou, ti su mehanizmi za ljudska prava do sada bili "mačevi bez oštrice" jer još nisu u potpunosti razvijeni.

Vraćanje sa granica

Posebice se, prema studiji Remap, na vanjskim granicama EU-a pokazuje da EU doduše ima obavezu poštivati ljudska prava, ali to ne ispunjava. "Jednom kada budete primljeni u europski sustav azila, postoji vrlo dobar standard za prolazak urednog postupka za azil. Razina zaštite tijekom postupka azila prilično je izgrađena", kaže Harbou.

No budući da su države članice EU-a to znale, koristile su razne strategije kako bi što manje ljudi imalo pristup sustavu azila. To se s jedne strane događa kroz suradnju s trećim zemljama poput Libije, koje sprečavaju pristup Europi, ili zatvaranjem europskih luka radi spašavanja brodova. Države članice su tako odlučile, ali EU je često tolerirao ovu odluku.

U jednom slučaju, međutim, EU je izravno sudionik. "Ako se podaci o položaju brodova proslijede libijskoj obalnoj straži, vjerujemo da EU pomaže i podupire čin koji je u suprotnosti s međunarodnim pravom", kaže Harbou. Znači: Uz podatke o položaju, libijska obalna straža može vratiti čamce u Libiju, gdje se ljudi mogu suočiti s mučenjem. To bi onda kršilo načelo nevraćanja.

Studija Remap zbog toga predlaže da se uspostavi više legalnih migracijskih puteva u EU i zalaže se zbog toga za humanitarne vize. Ljudi bi onda mogli u diplomatskim predstavništvima podnijeti zahtjev za vizu i u EU proći kroz proces izdavanja azila. Tek prošle godine su se međutim brojne članice izjasnile protiv jednog takvog postupka. Francuska je primjerice upozorila da su diplomatska predstavništva, s obzirom na brojne konflikte u svijetu, preopterećena zahtjevima za vize.

Oprezno s reformama

Od konca rujna su sada na stolu Europske komisije reformski prijedlozi. Oni bi trebali konačno dovesti do zajedničke azilantske i migracijske politike koja do sada nedostaje. Planovi između ostalog predviđaju centre za prijem na vanjskim granicama EU-a, tzv. sigurnosni screening i redizajn dablinskog procesa. Do sada je Dublin III regulirao da izbjeglica mora podnijeti zahtjev za azil tamo gdje je prvi put stupila na europsko tlo.

Studija Remap također se bavi planovima reformi i naglašava da se ni ljudska prava ne smiju zanemariti. Dablinski postupak stoga bi trebao zadržati određeni stupanj fleksibilnosti i također uzeti u obzir pojedinačne čimbenike poput obiteljskih veza sa članicom EU-a.

Razmatranje ljudskih prava također bi trebalo igrati ulogu u sigurnosnim provjerama. "Ako proces ide paralelno sa zatvorenim centrima koji prakticiraju opće lišavanje slobode, to je iz perspektive ljudskih prava za odbiti," kaže von Harbou. Sveukupno, EU, kako on kaže, mora imati na umu da samo migracijska politika koja je u skladu s ljudskim pravima također može biti održiva - također tako da EU ne prokocka svoju međunarodnu vjerodostojnost kao čuvar ljudskih prava.