Europarlamentarci zaustavili ACTA-u

Jan Phillip Albrecht mjesecima se borio protiv ACTA-e. Taj zastupnik njemačke stranke Zelenih u Europskom parlamentu bio je jedan od glavnih protivnika sporazuma ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement) u Bruxellesu. Albrecht sada uživa u pobjedi. Međutim, ovaj 30-godišnjak svjestan je toga da bez pritiska s ulice odbijanje sporazuma u parlamentu ipak ne bi bilo tako sigurno, a možda bi bilo i upitno.

Prosvjedi su sasvim sigurno doprinijeli tome „da je u Europskom parlamentu poraslo zanimanje za argumente protivnika ACTA-e“, izjavio je Albrecht u razgovoru za Deutsche Welle. „Time su velike stranke stavljene pod pritisak i morale su odlučiti jesu li za sporazum ili protiv njega.“ Nakon što je i pet važnih parlamentarnih odbora Europske unije uputilo prigovore zbog ozbiljnih nedostataka u sporazumu, bilo je za očekivati da će plenum odbaciti ACTA-u.

Stati na kraj piratstvu

Uspješan utjecaj javnog mnijenja na proces odlučivanja o ACTA-i Albrecht ocjenjuje kao potvrdu demokratskog ophođenja u Europskoj uniji. Tvrdi da Europski parlament građane uzima ozbiljno: „Smatram da stranke ne smiju sebi dopustiti da nešto jednostavno tako prihvate ako ima ozbiljnih kritika.“ Pritom je namjera isprva bila dobra: ACTA je trebala spriječiti prije svega uvoz krivotvorene robe s Dalekog istoka i postaviti međunarodne standarde u borbi protiv kršenja autorskih prava na Internetu, kao što je protuzakonito skidanje glazbenih i video-sadržaja. Samo krivotvoreni proizvodi Europi donose gubitke u visini od osam milijardi eura godišnje.

Gubici koji nastaju ilegalnim preuzimanjem podataka ne mogu se točno utvrditi zbog nedostatka informacija. Prema procjenama njemačkog Saveza glazbene industrije internetsko piratstvo tekstopiscima, umjetnicima, glazbenoj industriji i poreznim obveznicima donosi štete koje se mjere troznamenkastim milijunskim iznosima te ugrožava desetke tisuća radnih mjesta u toj struci.

Masovni prosvjedi

O sporazumu su godinama pregovarali Europska unija, Sjedinjene države i jedanaest drugih zemalja. Konačnu verziju do siječnja su potpisali EU i još deset država. Ipak, sporazum dosad nije ratificirala nijedna država potpisnica. Jer, pogledamo li je pod povećalom, ACTA je problematična na nekoliko mjesta te je dovela do vala prosvjeda u mnogim europskim metropolama.

Osobito joj se protive korisnici Interneta. Strahuju od rigidnije cenzure te od toga da bi time vlasnici prava od njih mogli tražiti pretjerano visoke odštete i onda kada je riječ o beznačajnim povredama prava. Umjesto toga, protivnici ACTA-e predlažu da bi bilo bolje da se zakon postroži za one koji ilegalne sadržaje stavljaju na Internet. Zakonodavce se također prozivalo da su zahtjevima industrije popustili više nego što je to bilo potrebno, dok su istodobno gotovo potpuno zanemarili interese zemalja u razvoju i zemalja koje su blizu industrijalizacije.

Iza zatvorenih vrata

Jedna od kritika bila je, pak, upućena tome što se o sporazumu najvećim dijelom pregovaralo daleko od očiju javnosti. „S jedne strane je to bilo tako da su se pregovori svih tih godina odvijali netransparentno i iza zatvorenih vrata. I zastupnici su, doduše, sudjelovali, no prave javne rasprave o temeljnim odlukama nije bilo sve do samog kraja“, objašnjava zastupnik Albrecht.

S druge strane, zastupnik Kršćansko-demokratske unije (CDU) u Europskom parlamentu i stranački kolega njemačke kancelarke Merkel, Daniel Caspary, kao i mnogi konzervativni zastupnici, žali zbog ove odluke plenuma Europskog parlamenta. Smatra kako bi sporazum donio značajan napredak u zaštiti autorskih prava te dodaje: „Deseci tisuća radnih mjesta u Europskoj uniji ugroženi su ili izgubljeni zbog krivotvorenih proizvoda. Postoje milijuni potrošača čije je zdravlje ugroženo zbog tih proizvoda ili koji kupuju proizvode niske kvalitete, iako za njih plaćaju mnogo. A mi smo propustili priliku da sve to popravimo.“

Plan B iz rukava

ACTA je u svakom slučaju gotova stvar, međutim, ostaje pitanje što dolazi nakon nje. U ladicama briselskih stručnjaka navodno odavno postoje slični projekti – kao što su, primjerice, Smjernice za zaštitu intelektualnog vlasništva IPRED (Intellectual Property Rights Enforcement Directive) koje se trenutno dorađuju. Njima se predviđa ukidanje internetskih stranica koje krše autorska prava.

Iz SAD-a dolazi internetski zakon ISPA (Intelligence Sharing and Protection Act) koji bi trebao pomoći u zaštiti mrežne infrastrukture tako što će poduzećima i vlastima omogućiti razmjenu informacija o ilegalnim sadržajima. Tako bi, recimo, Facebook ili Google mogli otkrivati osobne podatke i bez znanja korisnika.

Prekretnica u politici?

Bez obzira na daljnji razvoj stvari na području zaštite autorskih prava, obaranje ACTA-e u Europskom parlamentu moglo bi možda okončati jednu ružnu naviku briselske politike – pripremanje važnih odluka u malim zatvorenim krugovima političara i lobista. Ovo bi, dakako, otvorilo vrata mogućnosti da se javnost u te procese uključi u najvećoj mogućoj mjeri.