"Europljanima je teško shvatiti Izrael"
7. lipnja 2018
DW: Gospodine Lintl, Benjamin Netanjahu posjetio je Njemačku u politički turbulentnom vremenu. Situacija na Bliskom istoku se dramatično mijenja. Za Izrael je trenutno najriskantniji Iran. Kako se Njemačka pozicionira u odnosu na Izrael - kada je u pitanju Iran?
Peter Lintl: Iranska nazočnost u Siriji za Izrael predstavlja neposrednu opasnost. Njemačka je tu na strani Izraela i priznaje pravo ove zemlje na samoobranu. Pritom Njemačka inzistira na smirivanju konflikta mirnim sredstvima zalažući se za deeskalaciju.
Ali stavovi su drugačiji kada se radi o nuklearnom sporazumu s Iranom?
Tu zaista postoje bitne razlike. Njemačka smatra da je nuklearni sporazum s Iranom korak u pravom smjeru. Izrael opet smatra da ovaj sporazum Iranu ipak nudi mogućnost da napravi atomsku bombu i to legitimno - pod plaštom nuklearnog sporazuma.
Tema razgovora bila su i najnovija događanja u Pojasu Gaze, obzirom na desetine mrtvih.
U Njemačkoj se postavlja pitanje je li tamo zaista bilo potrebno angažirati snajperiste. Tim prije što se na granici nisu nalazili samo demonstranti već i civili koji su htjeli preći granicu. Navodno je na taj način, kako tvrde vojni izvori, spriječeno više atentata. No, izvana je o tome veoma teško prosuđivati. Najnoviji incidenti su samo nastavak priče, koja se temelji na problemima u vezi s izolacijom i teškim životnim uvjetima u kojima se nalaze Palestinci. Premda oni, ma kako bili očajni obzirom na situaciju u kojoj se nalaze, i sami bitno doprinose ovom konfliktu.
Njemačka i Izrael nemaju isto mišljenje ni u pogledu Jeruzalema kao glavnog grada?
Njemačka odbacuje premještanje veleposlanstva SAD-a u taj grad, jer je Izrael 1980. anektirao istočni dio Jeruzalema i proglasio ga kompletnom i nedjeljivom prijestolnicom Izraela. Potom su usvojene dvije UN-rezolucije, u kojima su države, koje su imale veleposlanstva u Jeruzalemu pozvane da ih zatvore. Na taj način je odaslan signal da za međunarodnu zajednicu i dalje vrijedi rješenje koje podrazumijeva dvije države odnosno granice iz 1967. godine. To je pozadina na kojoj je bazirana njemačka pozicija. Svako preseljenje nekog veleposlanstva u Jeruzalem znači priznavanje aneksije.
U Izraelu se može čuti, a tako piše i list"Jerusalem Post" da Europa ne može zamisliti pod kakvom prijetnjom se nalazi Izrael. Koji argumenti govore tome u prilog?
S jedne strane je to točno. Mislim da mnogim Europljanima pada teško da se stave u situaciju u kojoj se nalazi Izrael. To se ne odnosi samo na raketne napade iz Gaze ili krvavi rat u Siriji. Tu se međutim radi o stogodišnjem konfliktu s Palestincima. A pritom se još uvijek diskutira odnosno dovodi u pitanje legitimnost države Izrael. To se još uvijek provlači kroz medije. Nesigurnost koja iz toga proističe, kombinirana sa sigurnosnom situacijom, je nešto što mnogi Europljani ne mogu razumijeti. Zato između ostalog i Izraelci kažu da se Europljani ne trebaju miješati u nešto što ne razumiju.
U Njemačkoj i Europi, pored desničarskog ekstremizma, postoji i islamski antisemitizam. Diskutira li se o tome u Izraelu?
Izraelci su naravno zabrinuti. Zabrinjava ih svaka forma antisemitizma. Bio on islamski, desničarski ili ljevičarski. To je nebitno. Pritom je islamski antisemitizam u neposrednoj vezi s konfliktom na Bliskom istoku, koji je doprinio da je pogled islamskih ili arapskih zemalja na Izrael od samog početka negativan. Zanimljiva je međutim jedna druga pojava. Mnoge konzervativne vlade - poput one u Poljskoj ili Mađarskoj, ali i Trumpova administracija u SAD-u gledaju sa skepsom na arapski svijet. Te vlade odbacuju migracije uz obrazloženje da migranti ne dijele sustav vrijednosti na kojem počiva Zapad, ali i da sa sobom donose antisemitizam. Međutim dvije studije ukazuju da pro-cionistički kurs, kojeg zastupaju konzervativci, zasjenjuje latentni antisemitizam, koji je svojstven mnogim desno orijentiranim vladama u istočnoj Europi. To je svojevrsni paradoks jer se na taj način pro-cionistički pogledi miješaju s antisemitskim motivima.
Benjamin Netanjahu je kontroverzan političar. Njegovi kritičari ga optužuju da previše naglašava prijetnju izvana kako bi se profilirao na unutarnjo-političkom planu. Kako Vi na to gledate?
S jedne strane, to je opravdana kritika. Argumentom da je on izraelski "Mr. Security" Netanjahu pridobiva birače. Ovo se jasno vidjelo tijekom posljednje predizborne kampanje, kada mu je prijetio poraz, i on je odigrao na kartu sigurnosti. To podrazumijeva da vam je potreban neprijatelj. A on je pronađen u izraelskim Palestincima, a dijelom u Iranu. Netanjahu je upućen da igra na tu kartu.
S druge strane, Netanjahu je uvjeren u svoja stajališta. Tu se ne radi samo o čistom cinizmu. Njegova kritika nuklearnog sporazuma s Iranom temeljena je na ozbiljnom uvjerenju da je sporazum loš za Izrael, čak i ako Europljani to vide drugačije. Jedan izraelski kolega različita gledanja i procjene situacije EU-a i Izraela ovako komentira: 'Sama činjenica da si šizofrenik, ne znači da te nitko ne progoni'. Stoga, naravno, Netanjahu svojom retorikom, dobiva glasove birača. S druge strane, za njega je prijetnja itekako ozbiljna.
Politolog Peter Lintl je voditelj projekta "Izrael u konfliktnom regionalnom i globalnom okruženju pri Zakladi za znanost i politiku u Berlinu (Stiftung Wissenschaft und Politik)