Fenomen Angele Merkel i novi njemački (malo)građani

Društveni potresi u novom tisućljeću - prije svega terorizam i gospodarska kriza, ostavili tragove i na način razmišljanja i djelovanja ljudi i u Njemačkoj. U tim nesigurnim vremenima je rasla potreba za sigurnošću i orijentacijom. To se dobro vidi među mladima koji su ušli u društveni život od kako je Angela Merkel postala kancelarkom, 2005. godine. Preporod su doživjele stare vrijednosti, kao što su obitelj, želja za sigurnim zaposlenjem i vlastita kuća, dakle povrat u privatnost.

Sociolozi u tom trendu vide velike sličnosti kao u doba 19. stoljeća, a baš kao što su tada (malo)građanske obitelji željele ukrasiti svoju dnevnu sobu solidnim namještajem i golemom staklenom vitrinom punom porculana kakve se još vide kod ponekih baka, tako su i ovu generaciju nazvali po tadašnjoj stilskoj epohi: Biedermeier generacija.

Neki otvoreno kažu kako je Merkel kriva za novu malograđanštinu. Nakon osam godina na čelu države, kancelarka je ostavila dubok trag na raspoloženje Nijemaca, napisao je esejist lista Der Spiegel Dirk Kurbjuweit u svibnju 2013. u članku pod naslovom "Drugi Biedermeier". Merkel je paralizirala demokratsku raspravu u Njemačkoj, a stanovništvo samo želi živjeti mirnim životom, napisao je Kurbjuweit. I SPD-ov kandidat za kancelara, Peer Steinbrück, koristio je izraz Biedermeier kako bi kritizirao kancelarku.

Dužnost, dužnost i samo dužnost

Javni nastupi kancelarke su postali uzor neo-građanskog ograđivanja vlastite privatnosti, kaže politolog Karl-Rudolf Korte. "Iako u predizbornoj kampanji privlači birače svojom osobnošću, zapravo njen pravi privatni život od nje nećemo saznati." To je stara građanska vrlina: o privatnom životu se ne govori, niti se želi znati. Sva pažnja je usmjerena na javne zadaće koje obavlja neka osoba, objašnjava Korte.

Tu novu čežnju Nijemaca za sigurnošću i sigurnim putem, Angela Merkel iskorištava na više načina. Obećava građanima da će Njemačka iz krize izići još jača nego što je bila. I doista, tome u prilog svjedoče dobri rezultati iz gospodarstva i brojke o nezaposlenima u posljednjim godinama. U inozemstvu nastupa kao odlučna braniteljica domovine. Bilo da je to sastanak zemalja G-8 ili Europske unije, ona ishode pregovora redovito predstavlja kao dobit za Njemačku poziciju i ostavlja dojam kako je njemački novac siguran u njezinim rukama. U anglosaksonskom svijetu, prema kojemu se Nijemci rado orijentiraju, kancelarka se smatra najmoćnijom ženom svijeta.

Stabilnost roditeljskog doma

I svojim izgled Angele Merkel šalje poruku stabilnosti. Njezina frizura se tijekom svih tih godina promijenila tek u detaljima. Njena poslovna odijela se razlikuju samo u boji uvijek istih krojeva jakni, nošenih obično preko jednostavnih crnih hlača. U svijetu mogu vladati tko zna kakve oluje i nevolje, u televizijskom dnevniku će Merkel uvijek izgledati kao i obično i zračiti tipičnu smirenost.

"Nekako bez strasti, ali Merkel je uvijek ozbiljna i u službi glasača, a ne za sebe. Barem takav dojam ostavlja na većinu", opisuje Korte uspješni kancelarkin imidž brižne osobe i kormilarke u kriznim vremenima. Pri tome izgleda vrlo autentično. Objašnjenje za to Kore vidi u njezinom porijeklu. "Osnovne crte takve službenice - u punom smislu te riječi - i svo odricanja od težnje za vlastitom moći su usko povezane s njenim porijeklom iz obitelji gdje je otac bio protestantski svećenik", smatra Korte. Jer to je tipično za protestantsku etiku rada i siromaštva.

I sama kancelarka to vidi tako. Jednom prilikom je i sama 59-godišnja kancelarka priznala kako je tu opuštenost, posvećenost svom zvanju, kao i suzdržanost, naučila u roditeljskom domu.

Protestanti istisnuli katolike

Protestantizam je u Njemačkoj svojedobno nastao kao reakcija na tadašnji dvostrukom moralu Katoličke crkve. Pristaše protestantizma su propovijedali jednostavnost umjesto pompoznosti ili predstave i usmjerenost na unutarnje vrijednosti. Predstavljanje jedva da ima ikakvu ulogu, niti prema van, niti prema unutra. To je kultura preglednosti gdje je istovremeno ugušena životna radost. Vrijednosti kao što su skromnost, odricanje, marljivost, štedljivost i radne navike obećavaju protestantsko iskupljenje.

Te vrijednosti su od početka mandata Angele Merkel 2005. doživjele ponovni procvat u Njemačkoj. Pri tome je Merkel i glavna junakinja i dobitnica u tom trendu. Već kad je 1999. glavni grad Njemačke preseljen iz (katoličkog) Bonna na zapadu zemlje u protestantsku utvrdu u Berlinu, mnogi komentatori su proricali kako će se Njemačka promijeniti: postat će "istočno-njemačkija" i protestantska.

Upravo to se i dogodilo. Ta protestantska promjena se vidi i u vrhu vlade i u Merkeličinoj stranci, kršćanskim demokratima. U vremenima Bonna, katolici su uvijek bili u većini. U trenutnom čelništvu kršćanskih demokrata ima pet protestanata i samo dva katolika. I prvi građanin Njemačke, predsjednik Gauck ne samo da je protestant, nego protestantski svećenik i povrh toga, kao i Merkel, je odrastao u bivšoj Istočnoj Njemačkoj.

Merkeličin instinkt za moć, taktička i strateška vještina i njena sposobnost prilagođavanju je od Angele Merkel stvorilo veoma uspješnu političarku u Njemačkoj i u Europi. Njenu ulogu njemačke kancelarke ispunjava tako dobro jer i pristaje u opće raspoloženje koje vlada u ovoj zemlji. Zato je i njen ugled među građanima gotovo nepomućen i u ispitivanjima javnog mnijenja redovito pokazuju podršku koju uživa.

No, Korte upozorava: takva vremena u kojoj vlada protestantski duh stvaraju i novu čežnju za karizmom - a time i želju za drugim političkim liderima.